prosinac 2007 - Klub trudnica i roditelja Split

Kalendar trudnoće

prosinac 19, 2007/in Trudnoća /by klubtrudnica

1. TRIMESTAR
1. MJESEC >obavite prvi ginekološki pregled kojim utvrđujete trudnoću, na prvom pregledu se obavlja i papa test, te upute za KKS, GUK, utvrđivanje krvne grupe i analizu mokraće
2. MJESEC >obavite drugi ginekološki pregled koji slijedi 30 dana poslije prvog i koji će se ponavlja ti u istom razmaku sve do 30.tjedna trudnoće, na svakom pregledu kontrolira se tjelesna težina, krvni tlak i albumen u mokraći
3. MJESEC >odmarajte se i pustite svoje tijelo da se prilagodi trudno

2. TRIMESTAR 4. MJESEC >možete početi s vježbanjem >12-15 tjedan obavite kontrolni UZ
>15-18 tjedan je vrijeme za triple test i amniocentezu ukoliko postoje razlozi za ove pretrage
5. MJESEC >počnite s čitanjem knjiga o trudnoći, roditeljstvu i dojenju, osluškujte pokrete svoje bebe koji se već dobro osjećaju i svakako uključite partnera u sve to
6. MJESEC >20-25-tjedan obavite kontrolni UZ(sad možete doznati i spol djeteta
>24 tjedan je vrijeme za OGTT test opterećenja šećerom
>ukoliko osjećate poteškoće s leđima, zglobovima, težinom u nogama pomozite sebi vježbanjem koje će imati blagotvoran učinak
3. TRIMESTAR
7. MJESEC >ponovite KKS i Combsov test (razina antieritrocitnih antitijela u krvi) ako vaš ginekolog to drži potrebnim
8. MJESEC >vaša beba već čuje pričajte joj
>krajnje je vrijeme za educiranje o porodu ukoliko to niste već obavili
>32-35 tjedan obavite kontrolni UZ koji se može nadopuniti dopler pregledom
>ako je potrebno obavite još jednom antiglobulinski test
>35.tjedan- bris vrata maternice
9. MJESEC >spakirajte svoje i bebine stvari za rodilište
>34 ili 36 tjedan je vrijeme za odlazak na porodiljski dopust
>36 tjedan je vrijeme da perinealnom masažom počnete pripremati međicu za porod
>od 38 tjedna posjećujete ginekologa svaki tjedan i po potrebi radite antenatalni CTG
>vjerojatno ćete osjećati lažne trudove, pokušajte ih iskoristiti da uvježbate relaksaciju i duboko disanje

UKOLIKO JE PREDVIĐENI TERMIN PORODA PROŠAO POKUŠAJTE OSTATI MIRNI, JER S VAŠOM JE BEBOM NAJVJEROVATNIJE SVE U REDU, SAMO JE ODLUČILA NEŠTO KASNIJE DOĆI NA SVIJET, OBAVITE AMNIOSKOPIJU ILI CTG I TJEŠITE SE MIŠLJU DA VAM JE JOŠ ZAISTA MALO OSTALO.

Projekti

prosinac 17, 2007/in Klub trudnica /by klubtrudnica

Klub trudnica i roditelja Split započeo je sa djelovanjem 2004. godine i otkad primarno provodi projekte „Znanjem do poroda bez straha“ i “Male tajne roditeljstva”, pri tom i konstantno povećava broj educiranih budućih roditelja, kao i kvalitetu te brojnost stručnog tima. Svoje smo djelovanje proširili na područje Splitsko-dalmatinske županije, posebno udaljenija mjesta na otocima i u Zagori, i to aktivnostima koje mahom utječu na povećanje roditeljskih sposobnosti.

Od većih projekata i aktivnosti koje smo redovito provodili, izdvojit ćemo neke: Male tajne roditeljstva, Sigurna mreža – prevencija Internet nasilja kod djece, Mame i bebe vježbaju, Bebe u prometu, Edukacijom do uspješnog dojenja, Vježbanje u trudnoći, Mama je mama.

Od 2004. godine udruga provodi svoj najdugovječniji projekt “Znanjem do poroda bez straha”. Nedovoljna razina znanja roditelja i osviještenosti stručnjaka o važnosti prenatalne i postnatalne skrbi u Splitsko-dalmatinskoj županiji postavljeno kao osnovni problem koji utječe na zaštitu i promicanje dojenja što je i temelj ovog projekta. Razdoblje trudnoće detektirano je kao idealno vrijeme za podizanje razine znanja budućih roditelja o porodnim zbivanjima, ali i stvaranje osnove za postizanje zaštite i promicanja dojenja.

S obzirom na navedeno stvara se potreba postojanja interdisciplinaranog pristupa edukaciji budućih roditelja u prenatalnom periodu. Formiranje edukacije za buduće roditelje koje se održavaju u večernjim terminima uz zastupljenost svih relavantnih tema, zasigurno je utjecalo na povećanje broja educiranih budućih roditelja. Posebno je važno navesti kako ovakav oblik edukacije nije obligatoran za korisnike. Smatram kako je edukaciju važno organizirati kao sadržajno, tematski ali i periodičnim mjesečnim ponavljanjem dostupan tečaj za trudnice. Budućim roditeljima veoma je važno pružiti mogućnost da edukaciji prisustvuju kroz cijelo razdoblje trudnoće. Ovaj cilj je bilo moguće postići ukoliko kompletnu edukaciju ponavljamo na mjesečnoj razini, a budućim roditeljima pružamo mogućnost kombiniranja sadržaja iz mjeseca u mjesec s obzirom na osobni interes.

Značajan utjecaj na zaštitu i promicanje dojenja zasigurno ima i podrška osviještenosti zajednice. Obilježavanje tjedna dojenja provodimo u Splitu posljednjih 10 godina i u skladu s potrebama zajednice ispitujući javno mijenje došli smo do zaključka o potrebi razrade aktivnosti kroz promociju pozitivnih primjera prakse u zajednici i pri tom formirali godišnju dodjelu nagrada za trudnice, roditelje i stručno osoblje. Nagrade koje se kroz tjedan dojenja dodjeljuju su:

➢ za najduže dojenje-roditeljska,

➢ za najkraći porod-roditeljska,

➢ za najhrabrijeg tatu-roditeljska,

➢ za najduži porod-roditeljska,

➢ Srce splitske rađaonice – stručnom kadru KBC-a – primaljama, sestrama, doktorima

➢ Nagrada za potporu dojenju – stručnom kadru – primalja, sestra, patronaža, pedijatar

Upoznavanje šire javnosti o važnosti potpore dojenju definitivno zadovoljava osnovni cilj. Promocija dojenja utječe na razvoj prevencije pretilosti kod djece i odraslih. Usvajanje zdravih navika kod roditelja i promicanje dojenja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji definitivno utječe na promociju preventivnih aktivnosti u području prevencije pretilosti. Edukacija je osnova svake prevencije, ukoliko sagledamo osnovni problem dolazimo do zaključka da utjecajem na buduće roditelje, roditelje u razdoblju prenatalnom i postnatalnom, možemo stvoriti kvalitetnu osnovu za povećavanjem broja dojene djece.

Formiranjem pozitivnog stava roditelja i usvajanjem tehnika dojenja, smanjuje se utjecaj straha u prenatalnom razdoblju, utječe se na formiranje zdravih navika i kvalitetne osnove za promociju važnosti sprječavanja pretilosti djece, ali kvalitetan postnatalni opravak majke. U svakom slučaju smatramo slobodnim naglasiti kako usvajanjem kvalitetnih zdravih navika budućih roditelja stvaramo osnovu za kvalitetniju primjenu naučenog kroz reproduktivni dio života žene, kvalitetniju prehranu, stvaranje slobodnog i informiranog pristupa u postupku poroda. Jasno postavljena ciljana skupina budućih roditelja te uključenost šire javnosti, kao korisnike ovog projekta definiramo nove naraštaje djece što je u svakom slučaju usklađeno s Nacionalnom populacijskom politikom. Prema dostupnim evaluacijskim podacima u edukaciju budućih roditelja uključeno je od 2004. godine do 2016. godine ukupno 13.832 budućih roditelja.

Raspored uključenih korisnika po godinama: 2004. – 498 osoba, 2005. – 524 osobe, 2006. – 642 osobe, 2007. – 962 osobe, 2008. – 1086 osoba, 2009. – 1176 osoba, 2010. – 1328 osoba, 2011. – 1380 osoba, 2012. – 1286 osoba, 2013. – 1180 osoba, 2014. – 1238 osoba, 2015. – 1191 osoba , 2016. – 1341 osoba

Valja također napomenuti da, osim kvantitativnog pokazatelja potrebe za ovim aktivnostima, kvalitativni pokazatelji, vidljivi u ocjenama pojedinačnih predavanja dobivenim putem evaluacijskih listića koje korisnici popunjavaju nakon svakog pojedinačnog predavanja, ostaju na izrazito visokoj razini. Tako je u 2011. godini prosječna ocjena predavanja bila 4,86, dok u 2012. godini ona iznosi 4,82, a u 2013. godini čak 4,89.

Prosječan broj prisutnih po predavanju je 18 osoba .

Osvrnemo li se na provođenje projekta u županiji brojke o korisnicima su:

Sinj, Kaštela, Supetar, broj radionica u 2013.: 10

Br. korisnika: 78 osoba

Prosječan broj prisutnih po predavanju: 8 osoba

Savjetovalište za dojenje;

Br. individualnih osobnih kontakata: 25

Br, individualnih tel. kontakata: 32

Zahvaljujući provedenim Analizama zadovoljstva korisnica splitskog rodilišta iz 2009. i 2011. godine, mogli smo utvrditi na kojim se područjima dogodio napredak, a gdje je potrebno daljnje razvijanje aktivnosti kako bi se poboljšali rezultati.

Stoga posebno izdvajamo podatak iz Analize zadovoljstva korisnika splitskog rodilišta u 2011. godini.

Od 1709 ukupnih poroda s područja grada Splita u 2011. godini, metodom slučajnog odabira sudjelovalo je 225 ispitanica.

Analiza pokazuje kako 82,67 % ispitanih provodi pripremu za porod, te pri tom 77,89 % utvrđuje kako im je priprema pomogla za bolje razumijevanje porodnih zbivanja.

83,98% ispitanih tvrdi kako je upoznato s tehnikama disanja te su im pomogle na porodu.

Na pitanje je li im tijekom poroda bilo omogućeno sudjelovanje u donošenju odluka o medicinskim intervencijama 37% je kazalo da uopće nije sudjelovalo u donošenju odluka, 27% je sudjelovalo djelomično, a tek 36% je sudjelovalo u donošenju odluka u potpunosti.

Na temelju dobivenih podataka dolazi se do zaključka o potrebi nastavka ovakvog oblika edukacije trudnica i budućih roditelja kako bi postojeći postotak bio i veći .

Broj prisutnih osoba na predavanjima i ostalim aktivnostima projekta pokazuje vidljiv interes korisnika za ovakvim oblikom pripreme za porod, dok preporuke i potvrde o suradnji naših suradnika svjedoče o 12-godišnjoj tradiciji provođenja ovakvog oblika edukacije koji značajno potiče razinu znanja i komunikacije trudnice kao pacijenta te medicinskog osoblja. Dislocirana područja Sinja, Supetra i Hvara imaju značajnu potrebu za edukacijom i pripremom koja proizlazi iz stalnih kontakata naših mama edukatorica putem telefonskog savjetovališta s trudnicama i majkama s navedenog područja pa smo s obzirom na dobivene upute odlučili uključiti projektne aktivnosti kroz provođenja djela edukacije i u tom području. Izuzetno važno bi bilo provesti kvalitetnu edukaciju volontera s tog područja kako bi bilo moguće nastavljanje provođenja aktivnosti pod paskom partnera sadašnjih i budućih. Na taj način osiguravamo pomoć potrebnu upravo u mjestu udaljenom od Splita.

Projekt Znanjem do poroda bez straha financiran je od 2004. godine do danas iz sredstava Grada Splita, Splitsko-dalmatinske županije, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Ministarstva zdravstva. Od 2016. godine formiran je kao trogodišnji program koji se financira po ugovoru s Ministarstvom zdravstva do 31.10.2019.

Obrazovanje roditelja utječe na sve evidentniju novu narav odnosa dijete-roditelj, koja jasno ukazuje na potrebu jačanja roditeljskih sposobnosti kako bi spremno i odgovorno pristupili zahtjevnoj ulozi roditelja u društvu koje očekuje od njih sve više i više kompetencija.

Navedeni su nas indikatori potaknuli formirati projekt, koji u osnovi ima cilj poticati odgovornije roditeljstvo, razviti kvalitetan i pozitivan odnos roditelj-dijete te osvijestiti javnost o mogućnostima i potrebama „učenja“ roditeljstva.

Male tajne roditeljstva udruga provodi kontinuirano od studenog 2007. godine. U 10 godišnjem razdoblju od malog projekta s tek 4-5 predavanja, prerastao je u veliki projekt uključujući veoma vrijedne partnere: Gradsku knjižnicu Marka Marulića i Grad Solin, ali suradničke ustanove i udruge mnoštva stručnih suradnika u prostoru Odjela za djecu i mlade. Projekt je izašao iz geografskih okvira grada Splita, postao prepoznatljiv među roditeljima, strukom i podržan od strane lokalne zajednice kao rijetki primjer ovakvog oblika pomoći roditeljima. Zbog svega navedenog, aktivnosti i ciljevi ovog projekta biti će prezentirani na 24. Kongresu psihologa u Opatiji što čini prepoznatljivost ovog projekta kao primjer suradnje civilnog sektora, strukovne udruge, institucije i lokalne zajednice.

U razdoblju od 2007. do kraja 2016. godine ukupno je edukaciji u Splitu, Sinju, Braču i Solinu prisustvovalo 2.317 osoba.

Projekt prema aktivnostima sadržava edukaciju za roditelje kroz 29 radionica u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, 5 radionica u Solinu, te 1 predavanje u dislociranim područjima otoka Brača na godišnjoj razini. Ukupan broj radionica u 2016. je 35. U cilju zadovoljenja projektnih ciljeva osnovne aktivnosti su predavanja /radionice za roditelje u Splitu, Sinju, Braču i Solinu te obilježavanje Dana obitelji i Međunarodnog dana prava djece i organiziranje izložbi fotografija i sl.Projekt je financiran putem natječaja od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva socijalne politike i mladih, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Grada Splita.

U školskoj godini 2014/2015 i 2015/2016 provodimo projekt Sigurna mreža –prevencija Internet nasilja kod djece .

U razdoblju 2014/2015 godine projekt se provodio na području grada Splita, Sinja i otoka Brača i to uključujući partnere Udrugu Srma – Sinj, Društvo psihologa u Splitu, Grad Split i Crveni križ – Gradska organizacija Supetar, a u suradnji s Policijskom upravom Splitsko-dalmatinskom. U navedenom su razdoblju provedene 23 radionice za roditelje (16 u Splitu te po jedna na otoku Braču i 6 u Cetinskoj krajini), zatim 23 radionice za djecu (16 u Splitu te po jedna na otoku Braču i 6 u Cetinskoj krajini) s ukupnim brojem korisnika 627, otvoreno je prvo Savjetovalište e-nasilja s prosječnim brojem 9 korisnika i 21 sat savjetovanja. Organiziran je i okrugli stol naziva MOGUĆNOSTI PREVENCIJE ELEKTRONIČKOG NASILJA NAD DJECOM I MEĐU DJECOM u cilju osvještavanja šire javnosti o postojanju problema elektroničkog nasilja i stvaranja poticajnih mjera prevencije istih. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva za socijalnu politiku i mlade.

U razdoblju 2015/2016 školske godine projekt se provodi u partnerstvu s Gradom Solinom i suradnji s Policijskom upravom Splitsko-dalmatinskom i to u tri osnovne škole u Solinu.

Evaluacijski podaci o provedbi projekta i aktivnosti, kao i vanjsko vrednovanje biti će dostupni u studenom 2017. godine.

Većina projekata bila je financirana od strane Grada Splita i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Splitsko-dalmatinske županije te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (kasnijih Ministarstva zdravlja i Ministarstva socijalne politike i mladih), Zaklade Hrvatske za djecu.

Od 2019. godine provodimo program FIT-Fizički Izazovi Trudnoće koji se sastoji od edukativnih radionica namijenjenih ispravnom provođenju tjelesne aktivnosti u trudnoći i nakon nje. Posebni naglasak se stavlja na ispravno disanje i provođenje relaksacije te upoznavanje s porodnim zbivanjima u prenatalnom period. Obuka je također koncipirana da uključuje učenje o pravilnoj prehrani i važnosti mentalnog zdravlja u prenatalnom periodu. U postnatalnom periodu uz majke koje prate svoj oporavak uključena su i djeca sa razvojnim vježbama.

Program se provodi u gradu Splitu, Solinu , Jelsi , Sinju , Općini Klis i Novom Vinodolskom. Program se provodi uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva i Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.

Sadržaj ove objave u isključivoj je odgovornosti Kluba trudnica i roditelja Split ni na koji način ne odražava stav Ministarstva zdravstva, Grada Splita i Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.

O nama

prosinac 14, 2007/in Klub trudnica /by klubtrudnica

Priča o ” Klubu” počinje 2002.g kada se na zahtjev trudnica, a zahvaljujući entuzijazmu nekoliko stručnjaka sa područja perinatalne medicine počinju održavati predavanja ginekologa, psihologa, pedijatra, fizioterapeuta… Predavanja i radionice u Klubu pokazali su se kao izvrstan način da budući roditelji kroz razgovor sa stručnjacima izvan strogih okvira zdravstvenih ustanova i neopterećeni odnosom liječnik-pacijent, riješe sve dvojbe i strahove po pitanju trudnoće, poroda i novorođenčeta.

Prve dvije godine su osnivači udruge djelovali kao podružnica “Kluba trudnica Sveti Duh” u Zagrebu. Zbog naraslog broja članova i aktivnosti članovi podružnice donose odluku o osamostaljivanju, pa je Udruga “Klub trudnica i roditelja Split” osnovana početkom 2004. kao neprofitna, nevladina udruga.

Misija je udruge humanizacija poroda, promicanje i potpora dojenju, ostvarivanje prava na informirani izbor te stvaranje društvenog okruženja u kojem će sva djeca i roditelji imati jednaka prava na zaštitu,potporu i edukaciju kako bi ostvarili svoje maksimalne potencijale.

Dojenje povoljno djeluje na majke, obitelji i društvo u cjelini, a njegove dobrobiti su mnogostruke kako za dijete tako i za majku, stoga su zaštita, promicanje i potpora dojenju javno zdravstveni prioritet u svim zemljama. Hrvatski Sabor u rujnu 2012. godine usvojio je “Strategiju razvoja zdravstva od 2012.-2020. godine“, u kojem je navedena važnost unapređenja i promicanja dojenja kroz provedbu Programa promicanja dojenja u Republici Hrvatskoj (točka 3.5.12.11), a s ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja od samog rođenja. Unatoč sada već dugogodišnjem radu na promidžbi dojenja, stopa dojenja još uvijek u Hrvatskoj nije zadovoljavajuća. Danas prema podacima iz Hrvatskog zdravstveno-statističkog ljetopisa u 2011. godini navodi se za 76,2 % dojenčadi da su hranjena isključivo majčinim mlijekom tijekom prva dva mjeseca (66,3% u 2010. godini). Poslije prva 3 mjeseca života udio dojenčadi na prirodnoj prehrani pada na 54,2%, dok je u dobi od 6 do 11 mjeseci 14,8 %. Navedeni podaci svrstavaju nas među zemlje s najnižom stopom isključivog dojenja u Europi. Ovi podaci alarmiraju da je potrebno dodatno uložiti dodatne napore u aktivnosti koje će rezultirati povećanjem postotka isključivo dojene djece u dobi od 6 mjeseci, ali i ukupne duljine dojenja djece u Republici Hrvatskoj.

UNICEF-ovo istraživanje koje je provedeno u 22 pedijatrijske ambulante diljem Hrvatske 2007. godine dalo je poražavajuće rezultate. U Hrvatskoj 50% majki odustaje od isključivog dojenja već u prvim mjesecima djetetovog života, dulje od 3 mjeseca doji 29,6%, a tek 13,4% majki isključivo doji do 6. mjeseca djetetovog života. 50% roditelja smatra korisnim započeti s nadomjesnom hranom sa 6 mjeseci djetetovog života. Rezultati polučeni istraživanjem N. Berković govore o bitnom utjecaju sociodemografskih karakteristika majki na dojenje u Hrvatskoj. Njezino istraživanje pokazuje da u Republici Hrvatskoj starije, bolje obrazovane majke koje ne konzumiraju duhanske proizvode, češće i dulje doje svoju djecu od mlađih, slabije obrazovanih majki koje puše. Istraživanje o pretilosti djece u Hrvatskoj provedeno je na uzorku od 88 majki i pokazalo je da djeca hranjena formulom do godinu dana imaju veću težinu od isključivo dojene djece. Razdoblje trudnoće detektirano je kao idealno vrijeme za podizanje razine znanja budućih roditelja o porodnim zbivanjima, ali i stvaranje osnove za postizanje zaštite i promicanja dojenja. Iskustva pokazuju kako je jedina osoba s kojom majke komuniciraju u prenatalnom periodu njihov ginekolog u primarnoj zaštiti, a koji nije u mogućnosti u potpunosti utjecati na razinu edukacije majki zbog ograničenosti vremenom kontrolnih pregleda i nedostupnosti velikog broja informacija.

U današnjem svijetu prebukiranom, neselektiranim informacijama budući roditelji tako često mogu naići na neprovjerene i netočne informacije, posebno na internetu, koje tako pretvaraju period trudnoće u razdoblje straha i strepnje. S obzirom na navedeno stvara se potreba postojanja interdisciplinaranog pristupa edukaciji budućih roditelja u prenatalnom periodu. U Splitsko-dalmatinskoj županiji postoje edukacije budućih roditelja, ali iskuljučivo institucionlano kroz tečaj KBC-a Split i Patronažne službe Splitsko-dalmatinske . Budući roditelji su u ovom slučaju ograničeni temama, ali i vremenom s obzirom da se navedeni tečajevi najčešće održavaju u jutarnjim terminima te ne pokrivaju sve teme koje su u UNICEF-ovim smjernicama za trudničke tečajeve propisani kao nužni. Formiranje edukacije za buduće roditelje koje se održavaju u večernjim terminima uz zastupljenost svih relavantnih tema zasigurno bi utjecalo na povećanje broja educiranih budućih roditelja. Posebno je važno navesti kako ovakav oblik edukacije nije obligatoran za korisnike. Upravo zbog toga smatramo kako je važno organizirati kao sadržajno, tematski, ali i periodičnim mjesečnim ponavljanjem, dostupan tečaj za trudnice. Budućim roditeljima veoma je važno pružiti mogućnost da edukaciji prisustvuju kroz cijelo razdoblje trudnoće.

Klub trudnica i roditelja Split od 2004. godine primarno provodi projekt “Znanjem do poroda bez straha” upravo namijenjen edukaciji budućih roditelja s osnovnim ciljem, a to je podignuti razinu znanja budućih roditelja i osviještenosti stručnjaka u cilju promocije i zaštite dojenja te doprinijeti podizanju razine prenatalne i postnatalne skrbi u Republici Hrvatskoj u cilju zadovoljenja smjernica Svjetske zdravstvene organizacije o povećanju broja dojene djece i prevencije pretilosti kod njih.

Brojne društvene promjene utjecale su na stvaranje novih izazovnih situacija u odnosima između roditelja i stručnjaka koji profesionalno skrbe za djecu, od najranije faze razvoja djeteta kroz različite stupnjeve odgojno-obrazovnog sustava kroz koje dijete prolazi do svoje 18. godine.

Prema znanstvenom članku: “Potpora roditeljstvu: Izazovi i mogućnosti”, Čudina Obradović, navodi se kako se tijekom povijesti mijenjalo shvaćanje važnosti djeteta i roditeljstva. U najnovije se vrijeme čini da u zapadnim društvima tradicionalan stav o poželjnosti i centralnosti djeteta u životu odraslog pojedinca donekle uzmiče pred vrijednostima individualizma, materijalizma i hedonizma, što se odražavaju u individualnoj odluci o (ne)rađanju djeteta, kao želja za slobodom odlučivanja, samopotvrđivanjem u karijeri, slobodom od materijalnih i vremenskih ograničenja, te slobodom izbora vrste radne aktivnosti i slobodnog vremena (Alwin, 1996.; Jones i Brayfield, 1997.).

Prisutnost djeteta u obitelji mijenja ponašanje i aktivnosti roditelja, izaziva snažne pozitivne ali i negativne osjećaje. Ono mijenja mišljenje, osjećaje i ponašanje roditelja, mijenja njihovu vlastitu sliku o sebi i sliku koju o njima ima okolina. Subjektivan doživljaj roditeljstva značajna je promjena u cjelokupnom identitetu pojedinca. On ima važnu ulogu u određivanju “klime djetetova razvoja” i snažan utjecaj na razvojne rezultate (Bornstein,et a1., 1998.).

Za razliku od tradicionalnog shvaćanja da se roditeljstvo može poistovjetiti s majčinstvom, suvremeni pristup roditeljstvu smatra ravnopravno roditeljsko partnerstvo.

Značajan utjecaj na stvaranje pozitivnog razvoja roditeljskih kompetencija jest obrazovanje roditelja.

Obrazovanje roditelja utječe na sve evidentniju novu narav odnosa dijete-roditelj, koja jasno ukazuje na potrebu jačanja roditeljskih sposobnosti kako bi spremno i odgovorno pristupili zahtjevnoj ulozi roditelja u društvu, koja očekuje od njih sve više i više kompetencija.

Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta, svako dijete ima pravo na roditeljstvo koje promiče njegovu dobrobit i puni razvoj potencijala. Potreba da se društveni čimbenici bave roditeljskom skrbi proizlazi upravo iz spomenutog dokumenta koji je definirao prava djeteta, ali i odredio okvir u kojem se sagledavaju odnosi između roditelja i djece, te roditeljska i društvena odgovornost.

Odgovorno roditeljstvo nije samo odgovornost roditelja nego i društvene zajednice. Ispunjavanje roditeljskih odgovornosti u skladu s prikazanim određenjem odgovornog roditeljstva podrazumijeva da društvo preuzima svoju odgovornost za stvaranje socijalnih uvjeta za roditeljsko ponašanje u najboljem interesu djeteta – od omogućavanja roditeljske uključenosti u svakodnevni život djeteta, do osiguravanja sadržaja i resursa u zajednici pomoću kojih roditelj može osnažiti dijete. Svi ovi podaci govore o nužnosti poduzimanja različitih aktivnosti u svrhu poštivanja prava djece zajamčenih Konvencijom o pravima djece, koju je Republika Hrvatska ratificirala, kao i jačanje roditeljskih kompetencija roditelja. Potreba za provedbom kontinuiranog procesa edukacije roditelja koje Klub trudnica i roditelja Split provodi kroz projektne aktivnosti “Malih tajni roditeljstva”.

Pravo djece na sigurnost i zaštitu od svakog oblika zlostavljanja zaštićeno je UN konvencijom o pravima djeteta i Obiteljskim zakonom. Zaštita djeteta od svakog oblika nasilja posebno je naglašena kroz Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine, Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine, Nacionalnu strategiji za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine (strateški cilj 2. Eliminacija svih oblika nasilja nad djecom), Strategiju Vijeća Europe o pravima djece (2016– 2021) (prioritetno područje 3. Život slobodan od nasilja za svu djecu) te EU Agendi za prava djeteta (pogotovo poglavlja 2.2. o zaštiti djece kada su ranjiva). Poseban rizik za rast i razvoj djece u današnje vrijeme informatizacije društva je svakako dostupnost različitih pornografskih sadržaja djeci, ali i uznemiravanje djece putem interneta.

Prema podacima istraživanja koje je proveo UNICEF u Hrvatskoj u sklopu svoje kampanje „Prekini lanac!“ (Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima, Ured UNICEF-a za Hrvatsku), 96% ispitane djece posjeduje mobitel i računalo, njih 85% ima pristup internetu od kuće te se najčešće služe internetom kako bi posjećivali stranice društvenih mreža, igrali online igrice te općenito tražili zabavne sadržaje (glazbu, filmove). Od ispitane djece, njih 5% redovito doživljava neki oblik elektroničkog nasilja, 29% doživi elektroničko nasilje 1-2 puta mjesečno, dok 66% nije nikad doživjelo elektroničko nasilje. No, interesantno je kako je, od djece koja su se izjasnila da su doživjeli elektroničko nasilje, ali da su ga i provodili, omjer podjednak. Ovi su podatci u visokoj korelaciji s doživljenim ne elektroničkim nasiljem, što govori u prilog tvrdnji da je e-nasilje samo još jedan vid ukupnoga vršnjačkog nasilja i da ga treba prevenirati zajedno sa svim drugim vrstama nasilja, jer su mu uzroci isti. Samo 2.5% djece su pod nadzorom roditelja dok kod kuće koriste Internetom, a samo 17% roditelja kaže da „kod kuće na računalu postoje filtri i posebni programi za nadzor“ (prema UNICEF, 2010.). Zabrinjavajuća je gotovo petina od ukupnog broja roditelja (17,55%) koja nikada ne pristupa internetu, što je i statistički značajno u odnosu na broj djece (6,71%) koja se ne koriste internetom (prema Unicef 2010). Imajući na umu gore navedene podatke ali i zaključke rasprave o e-nasilju među djecom:

➢ Potrebno je razviti državnu strategiju za povećanje sigurnosti djece na internetu.

➢ Potrebno je kontinuirano zagovarati kulturu osobne i zajedničke odgovornosti za sigurnost djece u elektroničkim medijima.

➢ Temu sigurnosti djece u elektroničkim medijima treba uključiti u redovni školski kurikulum te u obrazovanje učitelja i njihovo permanentno stručno usavršavanje.

➢ Razviti obrazovne programe za djecu i roditelje na nacionalnoj razini kako bi se uključila cjelokupna populacija djece i roditelja kao i konstantne upite naših članova, koji kao korisnici drugih projekata koje provodimo, a posebno onih za jačanje roditeljskih sposobnosti, o mogućnostima educiranja o nasilju nad djecom i među djecom (posebno u situacijama kad konkretno njihova djece trpe ili provode nasilje), smatramo da su ovakve aktivnosti edukacije u svrhu prevencije, ali i rad Savjetovališta u svrhu intervencije, izrazito potrebne u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Članovi smo Koordinacijskog odbora SPLIT Grad prijatelj djece, Koordinacijskog odbora za potporu zajednice dojenju Splitsko-dalmatinske županije i Koordinacijskog odbora SOLIN Grad prijatelj djece.

Organizirali smo više okruglih stolova na aktualne teme (Urbano planiranje prema potrebama djece, Život djece u gradu Splitu: “Kako jest, a kako bi trebalo biti?”, Porod po mjeri majke i djeteta, Roditi u Splitu nekad i sada te Mogućnosti prevencije Internet nasilja kod djece u Splitsko-dalmatinskoj županiji) i dvije izložbe fotografija na temu majčinstva i djetinjstva u gradu Splitu.

Izradili smo Analizu stanja gradskih dječjih igrališta i Analizu zadovoljstva majki koje su rodile u KBC-Split u 2009. godini, kao i Analizu zadovoljstva korisnica koje su rodile u KBC Split tijekom 2011., nakon preseljenja u novu zgradu i dobivanja statusa «Rodilište-prijatelj djeteta». Rezultati tih dvaju istraživanja su izneseni na okruglom stolu održanom u studenom 2012. godine.

Dobitnici smo srebrne medalje od strane Word breastfeeding week-a za 2009. godinu za obilježavanje tjedna dojenja u Hrvatskoj.

U listopadu 2013. godini pokrenuli smo rad prvog laičkog Savjetovališta za dojenje u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Od 2004. godine imamo organiziranu telefonsku pomoć mami edukatora, od 2015 .godine pokrenuli smo prvo Savjetovalište o e-nasilju u Gradu Splitu u partnerstvu s Društvom psihologa u Splitu.

Kroz gospodarsku djelatnost ostvarujemo prihod koji koristimo za potrebe financiranja udruge. Prema završnom izvještaju udruge ostvarili smo prihod 2012. god./57.299,00, 2013. god./100.108,00 kn, 2014. god./130.198,00 kn, 2015.god./146.830,00 kn, 2016. god./117.000,00 kn. Ukupno u navedenom razdoblju od 2012.-2016. godine ostvaren je prihod 551.435,00 kn .

U svome radu promoviramo i aktivno štitimo ljudska prava i slobode utemeljene u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka. Potičemo pojedince da učenjem i djelovanjem doprinesu promociji i poštivanju ovih prava i sloboda. Na poseban način promoviramo i međunarodne i nacionalne dokumente koji se tiču zaštite materinstva i roditeljstva općenito, zdravlja žene, promocije dojenja, zaštite prava pacijenata.

Izuzetan ulažemo u promicanje volontiranja. U naše projekte uključeni su stručnjaci različitih profila, ali i roditelji te studenti volonteri čime osiguravamo održivost i disperziju aktivnosti projekata.

artnerstvo na projektima ostvareno je s sljedećim dionicima: Grad Split, Grad Solin, Gradska knjižnica Marka Marulića-Split, Društva psihologa u Splitu, Udruga Srma, Crveni križ – Gradska organizacija Supetar, Udruga Rains, dok je suradnja ostvarena sa Udrugom roditelja Korak po korak, PU – Splitsko dalmatinskom – odjel za prevenciju kriminaliteta, KBC-Split Klinika za ženske bolesti i porode, Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije – podružnica Sinj, Hrvatska udruga fizioterapeuta za zdravlje žene, Hrvatsko čitateljsko društvo, Dječji vrtić ustanova Cvit Mediterana-Split, D. V. Radost, D. V. Grigor Vitez, D. V. Marjan, D. V. Pavla Apostola, D. V. Kremenko, D. V. Rusulica i D. V. Cvrčak – Solin, 26 ginekoloških ordinacija u primarnoj zaštiti i 11 pedijatrijskih ordinacija u primarnoj zaštiti.

Ukoliko se želite učlaniti u Klub trudnica i roditelja Split možete pročitati naš Statut, ispuniti pristupnicu i donijeti je u naš ured na adresi R. Boškovića 28 koji je za vas otvoren svaki radni dan od 8:30 do 12:30 sati, a za informacije i predbilježbe za predavanja i radionice možete se obratiti na brojeve 021-376-721 ili 091-44-00-220.

DOWNLOAD STATUTA DOWNLOAD PRISTUPNICE

Autosjedalice

prosinac 14, 2007/in Roditeljstvo /by klubtrudnica

SIGURNO U AUTOSJEDALICI (U suradnji sa Savjetnicama za autosjedalice udruge RODA – Roditelji u akciji)

autosjedalice Većina roditelja u Hrvatskoj ne koristi autosjedalice za prijevoz djece u automobilima, a ako ih i koriste, veliki broj autosjedalica nije primjereno montiran i/ili djeca nisu pravilno vezana u njima.

Zbog podatka da su vodeći uzrok smrti djece od 1-14 godina prometne nesreće, velik je pomak da se i zakonski reguliralo korištenje autosjedalica u prometu. Tako je od jeseni 2004. na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama kojim su vozači obvezani upotrebljavati autosjedalice za malu djecu člankom 163.(2) koji glasi: Vozač osobnog automobila ne smije na prednjem sjedalu prevoziti osobu koja je pod utjecajem alkohola ili droga, dijete mlađe od 12 godina niti na stražnjem sjedalu dijete mlađe od pet godina, osim u slučaju kada na stražnjem sjedalu ima pričvršćenu dječju sjedalicu, u kojoj dijete mora biti vezano.

autosjedalice Kada su ispravno korištene, autosjedalice primjerene djetetovoj dobi i razvoju su najoptimalnije sredstvo u pružanju zaštite djetetu u vozilu. Studije i testiranja su pokazala da ispravna upotreba autosjedalica smanjuje smrtnost novorođenčadi kod sudara u vozilu za 71% , smrtnost male djece za 54% te da smanjuje potrebu za hospitalizacijom djece nakon sudara za 69%.

Većina beba rođenih u hrvatskim rodilištima odlaze u svoj kući u automobilu, smješteno u košare ili na rukama roditelja. Mnogi roditelji pogrešno smatraju da je novorođenčetu u sjedalici neudobno, a kako je vožnja od rodilišta do doma “kratka”, da je rizik da dođe do sudara mali. Međutim, statistike pokazuju da se velika većina sudara događa upravo unutar nekoliko kilometara od polazišta.

Također, većina roditelja misli da “mala” brzina vozila u gradskom prometu predstavlja niski rizik povrede ako do sudara i dođe. Međutim, kod sudara pri brzini od svega 25 km/h nevezani putnik biva bačen prema naprijed silom jačine 20 puta njegove težine, a kod sudara na brzini od svega 50 km/h, putnik udara o unutrašnjost vozila jačinom kojom bi udario o tlo da je bačen s trećeg kata. Najmlađi putnici, odnosno mala djeca, posebno su ranjivi jer ih njihova fizionomija stavlja pod veći rizik pod takvim silama, a i sigurnosni pojasevi automobila koji su dizajnirani da zaštite odrasle osobe, ne pružaju im niti približno zadovoljavajuću zaštitu. Mnogi roditelji misle da je dijete u vožnji ustvari najsigurnije u njihovom naručju, nesvjesni sile koja djeluje na putnike kod sudara te da dijete u naručju pri sudaru postaje projektil kojeg oni ne mogu zadržati koliko god čvrsto ga držali. U slučajevima kada i dijete spletom okolnosti ne izleti iz naručja (recimo, ako je u naručju unutar pojasa kojim je odrasla osoba vezana), težina odrasle osobe doslovno zgnječi dijete i može dovesti do ozbiljne ozljede ili smrti djeteta.

Postoje tri vrste autosjedalica za djecu koje se koriste ovisno o djetetovoj dobi i stupnju razvoja. Sve tri vrste dizajnirane su i testirane u odnosu na fizionomiju djeteta i fiziku sudara kako bi se djetetu pružila optimalna zaštita.

Autosjedalice za novorođenčad (od prvog dana života pa do otprilike godinu dana starosti- do 10 ili 13kg) moraju se montirati okrenute prema nazad (suprotno od smjera vožnje) zbog slabo razvijenih vratnih mišića, veličine glave te izuzetne osjetljivosti živčanog sustava pod silama kod sudara. Dijete se prevozi u smjeru suprotnom od smjera vožnje dok god ne dosegne težinu od 9kg i dok ne može samostalno ustati pridržavajući se za neki objekt što ukazuje da je vrat dovoljno jak da izdrži sile u slučaju sudara. Važno je napomenuti da su ove autosjedalice specijalno dizajnirane da se u njih mogu stavljati bebe od prvog dana.

Autosjedalice za djecu (od 9 do 18 kg) koje se montiraju u smjeru vožnje koristimo dok dijete ne preraste preporučenu težinu ili dok mu vrh ušiju ne pređe vrh sjedalice.

Autosjedalica za veliku djecu (booster) se koristi dok dijete nema više od 27 kg i 140cm visine jer ga tek tada pojas automobila može adekvatno zaštititi.

Ono što je važno kod montiranja autosjedalica u automobil jest da se ona mora u skladu s uputama proizvođača zategnuti pojasevima vozila tako čvrsto da pomicanjem lijevo-desno u onom dijelu koji je u doticaju sa automobilom ne “šeta” više od 2cm. Dijete pak u autosjedalici mora biti vezano njenim pojasevima tako da se u području gdje pojas autosjedalice prelazi ključnu kost djeteta (za novorođenčad) i prsi (za djecu) ne može provući više od jednog prsta.

Autosjedalice su testirane i sigurne za upotrebu ukoliko imaju na sebi žutu markicu sa oznakama ECE i brojevima R44.03 (ili 04). Cijena autosjedalice nije proporcionalna sigurnosti iste, važno je kako autosjedalica liježe na sjedalo automobila.

Najsigurnije mjesto u automobilu je srednje mjesto na stražnjem sjedalu.
Želimo vam sigurnu vožnju za vas i vaše dijete.

Baby blues

prosinac 14, 2007/in Roditeljstvo /by klubtrudnica

Rođenjem i susretom s novim stvarnim djetetom blijedi ono imaginarno dijete o kojem roditelji maštaju tijekom trudnoće, a novorođeno dijete biva prihvaćeno kao ono koje ste željeli. Vrlo često 3-5 dana nakon poroda majka doživljava tzv. postporodnu krizu s lošim raspoloženjem, koje ne traje dugo, no može izazvati čuđenje okoline jer se javlja u vrijeme kad bi majka trebala biti potpuno sretna. Potrebno je znati da se nakon poroda u tijelu žene zbivaju hormonalne promjene te burne izmjene onih istih hormona koji u mozgu reguliraju raspoloženje. Na bezvoljnost koja se može javiti djeluju osjećaji umora, iscrpljenosti, pomanjkanje sna, tegobe s dojenjem. U svakoj obitelji dolaskom bebe mijenjaju se odnosi i obveze. Da bi se prilagodili na to, svim ukućanima je potrebno vrijeme. Ako kriza kratko traje, ona poput katarze ima pozitivne učinke.

Uskoro se počinje razvijati odnos između roditelja i djeteta u kojem oni počinju prepoznavati fizičke i osjećajne potrebe svog djeteta, uče tumačiti njihove još neartikulirane glasove, plač, izraze lica. Iz takvog odnosa razvija se međusobno prihvaćanje i ljubav kao temeljna vrijednost i ono najvažnije što roditelji daju svom djetetu.

Taj temeljni odnos preslikat će se na kvalitetu ostalih međuljudskih odnosa djeteta sa njegovom okolinom. Međutim ako kriza dugo traje, ne prolazi ni nakon dva tjedna, može se razviti u depresiju zbog koje je potrebno potražiti stručnu pomoć.

baby blues

Novorođenče

prosinac 14, 2007/in Roditeljstvo /by klubtrudnica

Porod je iza vas, kod kuće ste i u naručju držite novo ljudsko biće, vaše novorođenče. Zadivljeni ste, ali ujedno i zabrinuti da li ćete znati prepoznati i zadovoljiti sve njegove potrebe. Ovo poglavlje trebalo bi odgovoriti na neka od najčešćih pitanja s kojima se susrećete u prvim danima.

Temperatura prostorije u kojoj boravi donošeno novorođenče treba biti oko 24 stupnja C, ako je ono primjereno odjeveno, u otvorenoj kolijevci i pokriveno pamučnim pokrivačem. U prvom mjesecu života takva temperatura treba biti stalna danju i noću. Nedonoščad i novorođenčad male porođajne težine posebno su sklona pothlađivanju pa ih je potrebno dodatno utopliti.

Pupkovina je vrpca kroz koju prolaze krvne žile kojima je tijekom trudnoće povezano dijete s majkom. Za vrijeme poroda pupkovina se prereže i podveže, najčešće plastičnom štipaljkom. Nakon toga ona se osuši, potamni i na kraju otpadne, najkasnije do trećeg tjedna života. Otpadanje pupkovine ponekad je praćeno manjim krvarenjem. Pupak će najbolje zacijeliti ako je područje oko pupkovine čisto i suho pa ga je takvim potrebno i održavati. Čistite ga sterilnom gazom namočenom u alkohol, neko antiseptično sredstvo ili sterilnu vodu. Nakon sušenja pupak prekrijte sterilnom gazom koju treba mijenjati svaki put kad se namoči mokraćom. Nekoliko dana nakon otpadanja pupka na gazi se može vidjeti manja količina sekreta. Tek nakon što je gaza potpuno čista tijekom nekoliko dana možete započeti s kupanjem. Ako je količina sekreta veća, neugodnog mirisa ili je koža oko pupka crvena potrebno je potražiti stručnu pomoć jer to može biti znak upale.

Nakon poroda kod djeteta se javlja fiziološki gubitak težine koji iznosi 5-7 % a ne bi smio biti veći od 10%. Četvrtog ili petog dana života novorođenče počinje dobivati na težini te dosegne porođajnu težinu najkasnije do 15-og dana života. U prva tri mjeseca prosječni mjesečni porast težine iznosi oko 750 grama mjesečno ili 150 – 200 grama tjedno. Novorođenčetu je jedina hrana majčino mlijeko te im nije potrebno dodavati čaj ili vodu.

Novorođenče počinje mokriti tijekom prva 24 sata života, a prvi tragovi stolice vide se unutar 48 sati od poroda. Prvih nekoliko dana stolica je crnozelene boje, žilava, ljepljiva i naziva se mekonij. Postupno postaje svjetlija a boja je promjenjiva od zelenkastožute, boje senfa do zlatnožute boje te je stolica prošarana komadićima poput sjemenki. Ako je dijete dojeno može biti više stolica tijekom dana, nakon svakog dojenja. One mogu biti mekane pa i vodenaste i nisu znak proljeva već normalna pojava. Dojena djeca mogu nekoliko dana biti i bez stolice što nije razlog za brigu.

Bljuckanje je normalna pojava kod beba, a posebno je česta kod novorođenčeta. Ako unatoč tom dobiva na težini nema razloga za brigu, iako ponekad izgleda kao da je bljucnulo čitav obrok. U tom slučaju poželjno je prekinuti podoj nakon prvih 10-ak minuta sisanja i podignuti dijete da podrigne, zatim ga vratiti na istu dojku još 10-ak minuta i na kraju ponoviti postupak podrigivanja. Na taj način bljuckanje se može smanjiti a postupno nestaje kako beba sazrijeva. Potražite stručnu pomoć u slučaju da novorođenče ne dobiva na težini, nezadovoljno je i plačljivo ili povraćanje postaje sve učestalije, nakon svakog obroka

Kihanje je često kod novorođenčadi. Na taj način izbacuje se suvišni sekret iz nosa što je važno jer dijete tijekom sisanja diše na nos. Nosne šupljine kod novorođenčadi jako su uske. Prolazak zraka kroz njih je glasan te se čuju čudni zvukovi. Ukoliko nema drugih tegoba kihanje i čujno disanje nisu razlog za brigu. Ako je disanje otežano te se sisanje prekida zbog začepljenosti nosića preporuča se ukapati u svaku nosnicu kapi fiziološke otopine prije podoja, više puta na dan, kako bi pročistili nos. Ako ni to ne pomaže zatražite pomoć liječnika.

Autor: dr. med. Blanka Labura spec. pedijatar

U Klubu se mogu dobiti informacije o maramama, slingovima, jastucima za dojenje i platnenim pelenama.

DOWNLOAD: BABY SHOPPING

Dojenje

prosinac 13, 2007/in Roditeljstvo /by klubtrudnica

> ZAŠTO DOJITI?

a.) Prednosti dojenja za dijete poloak kolijevke

> prvo mlijeko kolostrum, nazvano i “prvo cjepivo”, od neprocjenjivog je značaja u prvim satima i danima po porodu
> manja mogućnost sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS)
> dojenčad je manje izložena infekcijama dišnih putova i upalama uha
> manja učestalost infekcija mokraćnih putova
> manji rizik od bolesti i alergija
> brži oporavak od bolesti
> prevencija dijabetesa
> zaštita od karijesa
> djeca koja su dojena samostalno reguliraju unos potrebnih kalorija
> manja opasnost od pretilosti u kasnijoj dobi
> veći IQ
> psihološka povezanost majke i djeteta
> praktično “upakirana” i sterilna hrana u svako doba dostupna dojenčetu

b.) Prednosti dojenja za majku poloaj nogometne lopte

> dojenjem se stvara veza između majke i djeteta
> “majčin hormon” prolaktin omogućava da se majka bolje i lakše
> nosi s novonastalom situacijom
> maternica se brže vraća u veličinu prije trudnoće
> bolja kontrola tjelesne težine kod majke
> dojenje omogućava bolji razmak između dviju trudnoća
> manja učestalost karcinoma dojke, maternice i jajnika
> besplatno je

> PROMJENE U TIJELU MAJKE TIJEKOM TRUDNOĆE I DOJENJA

Trudnoća leeæi poloaj

Uz izostanak menstruacije povećana osjetljivost grudī prvi je i najčešći znak trudnoće. Grudi postaju veće, bradavice osjetljivije na dodir, areola (područje oko bradavice) postaje tamnija. Žlijezde lojnice u areoli počinju lučiti ulje koje će tijekom dojenja imati ulogu zaštite bradavica, stoga poseban tretman grudī tijekom trudnoće nije potreban!

U šestom tjednu trudnoće pod utjecajem hormona u tijelu žene dolazi do rasta tkiva u grudima: mliječnih žlijezda – alveola i kanala koji će prenositi mlijeko. Već u šesnaestom tjednu trudnoće tijelo je sposobno proizvoditi mlijeko i tako se priroda pobrinula da i ranije rođena djeca imaju hranu. Dojenje je prirodan proces reguliran s dva “hormona dojenja”: prolaktinom koji djeluje na stvaranje mlijeka i oksitocinom koji djeluje na mliječne kanaliće stišću se i omogućavaju otpuštanje mlijeka. Veličina grudī pri tome ne igra nikakvu ulogu! Rađanjem placente (posteljice) u tijelu snižava se razina progesterona (hormona trudnoće), a raste razina prolaktina. Od tog trenutka dopustite Vašemu djetetu da svojim sisanjem samo regulira količinu mlijeka koja će se stvarati za njega!

Stvaranje mlijeka

Tijekom dojenja dijete sišući svojim usnicama podražuje živce u bradavici i areoli koji šalju poruku hipofizi (žlijezdi u mozgu) da stvara hormon prolaktin. Na početku dojenja djetetu će biti dostupno tzv. prednje mlijeko koje prvenstveno služi utaženju žeđi. Ovo mlijeko je vodenasto i siromašno masnoćama. Dok podoj traje, u tijelu majke oslobađa se oksitocin koji djeluje na mliječne kanaliće stišću se i omogućavaju djetetu da dođe do preostale količine mlijeka. Zbog ovog djelovanja oksitocina ne preporučuje se trljanje bradavica u trudnoći budući da bi to moglo dovesti do kontrakcija u maternici pa i do prijevremenog poroda. Mlijeko do kojeg dijete dolazi u ovoj drugoj fazi dojenja je tzv. zadnje mlijeko, bogato je masnoćama a dijete opskrbljuje potrebnim kalorijama i energijom.

Refleks otpuštanja mlijeka (let down refleks)

Tijekom podoja majka može osjetiti spontano curenje mlijeka i iz druge dojke. Ova pojava poznata je pod nazivom refleks otpuštanja mlijeka (let down refleks). Zahvaljujući ovomu refleksu, mlijeko se iz dojke doslovno slijeva u djetetova usta. Za to je “zaslužan” hormon oksitocin. Ukoliko je majka pod stresom, uplašena, bolesna ili na bilo koji način uznemirena, adrenalin (hormon koji ubrzava metabolizam i povećava protok krvi kroz mišiće) može blokirati oksitocin pa dolazi do zatajenja let down refleksa i dijete ostaje uskraćeno za potrebnu količinu mlijeka.

> OD ČEGA SE SASTOJI MAJČINO MLIJEKO dojenje

Majčino mlijeko savršeno je prilagođeno potrebama djeteta. Kako svojim sastavom, tako i količinom.

> 1.Voda. Prvo mlijeko koje dijete pije je vodenasto i služi djetetu da utaži žeđ, ali također sadrži i hranjive tvari. Majka koja isključivo doji svoje dijete u prvih šest mjeseci njegova života, ne treba čak ni u toplijim danima dodavati vodu dojenčetu jer je mlijeko potpuno prilagođeno i godišnjem dobu.

> 2.Bjelančevine. Majčino mlijeko uglavnom sadrži mliječnu bjelančevinu laktalbumin i stoga je lakše probavljivo od kravljeg mlijeka koje sadrži kazein, teže probavljivu bjelančevinu. Stoga se i želudac djeteta koje doji brže prazni pa takva djeca jedu češće (ponekad i svakih pola sata). Laktalbumin dijete može u potpunosti iskoristiti. Djeca koja doje stoga i ne moraju imati stolicu nakon šestog tjedna života i po čitavih 10 dana.

> 3.Masnoće. Potrebne su djetetu za izgradnju živčanih stanica. Za razliku od kravljeg mlijeka, majčino mlijeko sadrži manje nezasićenih masnih kiselina. S obzirom na povoljan utjecaj koji ovaj faktor ima na probavni sustav djeteta, proizvođači nadomjestaka za majčino mlijeko, unatoč svom trudu, ne mogu na umjetan način proizvesti sastav masnih kiselina majčinog mlijeka.

> 4.Ugljikohidrati. Mliječni šećer nalazimo i u majčinom i u kravljem mlijeku, ali ono što ih razlikuje jest prisutnost bifidusa, ugljikohidrata koji ne postoji u kravljem mlijeku. Bifidus je preduvjet za nastanak visoko vrijedne bakterije Laktobacilusa bifidusa, “dobre” crijevne bakterije koja sprečava razvoj drugih bakterija koje izazivaju razne bolesti. Dojena djeca stoga puno manje pate od crijevnih i želučanih infekcija.

> 5.Minerali. U adaptiranom mlijeku znatno je smanjen udio minerala, ali ih ipak ima više nego u majčinom mlijeku. Stoga je i potrebno dodavati tekućinu djeci koja su hranjena na bočicu za razliku od isključivo dojene djece.

> 6.Vitamini i željezo. Majčino mlijeko sadrži i do deset puta više A, C i E vitamina negoli kravlje. Zalihe vitamina A, D, E i K stvaraju se još tijekom trudnoće. Prema istraživanjima koje je provela La leche liga, djeca koja su isključivo dojena ne pate od rahitisa ukoliko su se majke ispravno hranile. Ipak, i danas postoje preporuke za dodavanjem vitamina D, a sve ovisno o izlaganju djeteta sunčevoj svjetlosti jer dijete na taj način može samo stvarati taj vitamin. Majčino mlijeko sadrži i laktoferin koji omogućava apsorpciju željeza. U drugom dojenačkom dobu (od šestog mjeseca starosti) djetetu zbog rasta prestaju biti dovoljne zalihe željeza koje je dobilo od majke u vrijeme trudnoće, a može ga nadomjestiti uvođenjem krute hrane.

> 7.Imuna antitijela – imunoglobulini koja se tijekom dojenja “slažu” u sluznici dojenačkih crijeva i oblažu je štiteći je od bakterija. Dodavanjem vode ili bilo kojeg drugog napitka tijekom dojenja u prvih šest mjeseci života djeteta, ispiremo taj zaštitni sloj. Ovi imunoglobulini također se ne mogu proizvesti umjetnim putem.

> 8.Zaštita od alergija – majčino mlijeko predstavlja preventivu i od alergija, sve raširenijeg problema s kojim se ljudsko društvo susreće. Jedan od najvećih alergena koji izaziva kolike (grčeve) u dojenačkoj dobi upravo je kravlje mlijeko, tj. bjelančevine koje ono sadrži. Sva dojenčad, osobito ona kojoj su u obitelji prisutne alergije, trebaju imati mogućnost sisanja u prvim satima po porodu i tako dobiti kolostrum. Kolostrum ili “prvo cjepivo” je mlijeko koje je dostupno dojenčetu u prvim danima po porodu. Ovisno o ritmu hranjenja i učestalosti podoja, kolostrum prelazi u prijelazno mlijeko, a ovo opet u zrelo mlijeko.

> PRIPREMANJE MAJKE ZA DOJENJE

Dva najvažnija faktora za uspješno dojenje, uz čvrstu odluku majke da doji, su:

> 1. Prvi podoj unutar 30 minuta nakon poroda
> 2. Ispravan položaj.

Tijekom trudnoće i dojenja ne preporučuje se prati bradavice sapunom ili nekim drugim sredstvom kako ne bismo ispirali zaštitni sloj koji proizvode žlijezde na bradavici. Grudi je dovoljno ponekad oprati vodom. Ukoliko imate uvučene bradavice, one ne bi trebale biti prepreka uspješnom dojenju jer dijete siše dojku a ne bradavicu (kada otvori usta, dijete mora uhvatiti i bradavicu i veći dio areole).

Nije dokazano da je mazanje bradavice ili areole u trudnoći korisno za kasnije dojenje. Trljanje bradavica u trudnoći je čak i opasno zbog djelovanja oksitocina. Od svega rečenog najvažniji su:

> položaj dojenja,
> psihološka pripremljenost i educiranost majke,
> podrška okoline, posebno u prvim tjednima.

Najčešći uzrok problema koji možete imati dok dojite Vašu bebu jest nepravilan položaj. Takav položaj uzrokuje ragade (ranice na bradavicama). Majka zbog boli u grudima, nelagode i straha uzrokovanih upravo nepravilnim položajem, nije opuštena te tako nesvjesno utječe na dijete. Dijete neučinkovito siše, naprežući se ono nepravilno hvata bradavicu i u takvoj situaciji nije u mogućnosti doći do svog raspoloživog mlijeka. To mlijeko ostaje u dojci i nastaje zastoj mlijeka, a ponekad i upala.

Da bi dijete pravilno uhvatilo dojku, potrebno je sačekati da jako zine i tako ustima obuhvati bradavicu i dio areole. Donja usna djeteta je izbačena prema vani te se može vidjeti i jezik djeteta. Dijete će tada tiho i ritmično sisati, a ponekad će mu se osim vilice i obraza micati i uši.

Ukoliko se tijekom podoja čuju zvukovi, poput coktanja, ne pokušavajte izvući dojku jer će to izazvati rane na bradavicama! Umjesto toga stavite mali prst u kut djetetovih usta i dijete će samo pustiti dojku. Pričekajte da ponovno jako zine i ponudite mu dojku. Ono što svaka dojilja mora savladati jest ispravan položaj u kojem će dojiti svoje dijete! Važno je zauzeti onaj položaj koji je najudobniji i za majku i za dijete. Pri tom majka može koristiti jastuke kako bi njoj i djetetu bilo što udobnije (znak opuštenosti majčina su mekana ramena i vrat).

> KOJI SE PROBLEMI MOGU JAVITI TIJEKOM DOJENJA?

Dijete:

> dojenče plače;
> pohlepno dojenče;
> pospano dojenče;
> refleks sisanja je preslab;
> žutica;
> soor ili mliječac;
> štrajk.

Majka:

> mislite da imate premalo mlijeka;
> bolne bradavice;
> zastoj mlijeka- dojke su se upalile;
> uvučene ili ravne bradavice.

Ono što je zajedničko većini ovih problema je to da se manje-više svi mogu riješit upravo dojenjem i to pravilnim položajem.

> KAKO ZNATI DA JE DIJETE DOVOLJNO POJELO?

Ipak, postoje pokazatelji učinkovitog sisanja:

> u prosjeku dijete mora sisati najmanje 8 puta dnevno;
> dijete mora imati 6 do 8 mokrih pelena na dan (mokra pelena je pelena u koju ste izlili količinu vode koja stane u žlicu od juhe);
> dijete mora imati 3 do 4 stolice dnevno (promjera 2,5 cm) i to do 6 tjedana starosti (nakon tog vremena dojenčad ne mora imati stolicu i do 10 dana);
> koža dojenčeta je ružičasta, lijepo zategnuta;
> dijete je zainteresirano, sluša glas svojih roditelja, okreće se za zvukovima;
> dojenče ima snažan i energičan plač.

> MALI TRIKOVI

Nakon što je dijete sisalo, a i dalje plače, podignite ga da podrigne i dajte mu opet istu dojku kako bi došlo do masnog, kalorijama bogatog mlijeka. Istu dojku dajte novorođenčetu koje traži ponovo jesti unutar 2 do 3 sata. Tako ćemo biti sigurni da je dojku potpuno ispraznilo. Ako i dalje plače, ponudite mu i drugu dojku.

Nemojte se brinuti ako dijete ne podrigne, neki su jednostavno mali „ljenivci“ pa će im trebati više vremena ili neće uopće podrignuti već bljucnuti.

Ukoliko su Vam dojke i nakon podoja napete, preporučuje se izdojiti ručno tek toliko da popusti ta napetost. Nije dobro izdajati se do kraja jer svome tijelu šaljete poruku da stvara još veću količinu mlijeka. Pustite da dijete svojim sisanjem samo odredi količinu mlijeka koja će se stvarati!

I na kraju: ne brinite! Ponekad je potrebno i dva mjeseca da se odnos ponude i potražnje uspostave te da se Vi i Vaše dijete “uhodate”.

> KADA PRESTATI SA DOJENJEM?

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje:
>Isključivo dojenje do šestog mjeseca djetetova života;
>Trajanje dojenja do druge godine djetetova života.

Ako je dijete starije od 12 mjeseci, nema strogog pravila kada prestati s dojenjem.
S dojenjem treba prestati kada to odgovara majci i djetetu.
Ukoliko je dijete starije od 12 mjeseci, a majka je odlučila prestati s dojenjem, ne preporučuje se primjenjivati „stare metode“ poput:
>stavljanja papra, paprike, senfa na bradavicu;
>odvajanja majke i djeteta.

Umjesto toga možete:
>skrenuti pozornost djeteta s dojke;
>promijeniti rutinu;
>odgoditi dojenje;
>primijeniti taktiku „ne nudi-ne odbij“!

S dojenjem ne bi trebalo prestati kada se djetetu događaju veće promjene u životu (bolest, cijepljenje, rođenje brata ili sestre, odlazak majke na posao, odlazak djeteta u jaslice ili vrtić…). Ukoliko ste otpočeli s odvikavanjem, obratite pažnju na dijete. Svakako odgodite prestanak s dojenjem ako vam se učini da dijete mijenja svoje ponašanje (plač, nesigurnost, strah od odvojenosti od majke).

Ana Plazibat

prosinac 12, 2007/in Iskustva /by klubtrudnica

Ana Moje najneugodnije iskustvo iz rodilišta vezano je uz činjenicu da je moja beba imala novorođenačku žuticu. Kako sam dobro upućena u razloge nastajanja žutice, nisam se ni najmanje plašila za njenu dobrobit. Svaki dan liječili su je fototerapijom, ali najstrašnije mi je bilo kad sam treći dan po porodu otpuštena kući, a moja curica zadržana je u rodilištu bez mogućnosti da je vidim, a kamoli dojim.

Jedine upute koje sam dobila (od pedijatrice!) su bile da se izdajam i mlijeko bacam, kako bih ga sačuvala za dan kad će beba biti otpuštena kući. Dobila sam telefonski broj na koji se mogu informirati o stanju djeteta i to je bilo sve. Nasreću, beba je već sutradan otpuštena iz bolnice i ja sam jedva dočekala da je uzmem u naručje. Taj jedan dan bez nje, dok sam mogla samo zamišljati kako plače u svom krevetiću (a na njenoj ceduljici s imenom stoji napomena “bez majke”, isto kao da ja ne postojim),moje je zbilja najstrašnije iskustvo iz splitskog rodilišta. Budući da sam posljednjih 6 tjedana trudnoće provela u bolnici, dobro znam kakvi su uvjeti rada, ali ni pod koju cijenu ne mogu naći opravdanje za takvo okrutno i prisilno odvajanje mame i bebe, bez ikakvih medicinski opravdanih indikacija.

Milena Budimir

prosinac 12, 2007/in Iskustva /by klubtrudnica

EKSKLUZIVNA REPORTAŽA IZ SPLITSKOG RODILIŠTA

Kako je stigao Bruno Milena

Kada sam prije nešto više od dvije godine sa mojom koprcavom štrucom od Marina u naručju napuštala splitsko rodilište poslala sam nebrojene molitve put neba. Molih se tako da idući put kad “zalutam” u tom smjeru – imam dovoljno hrabrosti reći “Ne!” za sve ono što taj put nisam smjela. Molih se da KB Split nabavi daske na WC školjkama, kako sirote rodilje, ionako opterećene šavovima i slomljene od boli i neugode, ne moraju još i čučati nad keramikom. Molih se da se netko dosjeti odčepiti sve “zaštopane” kade i tuš kabine. Molih se da se nekim čudom odjel opskrbi dovoljnim brojem kreveta kako rodilje ne bi morale spavati na nosiljkama. Molih se za izbacivanje famozne pincete, kojom je za jutarnje vizite medicinska sestra podizala uloške s pacijentica, bojeći se za svoju sigurnost, ne mareći za našu. Molih se kako će se medicinske sestre u međuvremenu cijepiti za ljubaznost, a liječnici za zainteresiranost. Molih se da idući put ne budem sama u rađaoni, popularno nazvanoj – boks. Molih se da liječnik bude uz mene dok rađam. Molih se da me idući put “šije” netko ljubazniji i draži od takozvane liječnice koja je to “izrazito ljubazno” obavila prvi put. Molih se da i idući put na svijet donesem zdravu i veselu bebu, baš poput brata mu. Molih se, i, nećete vjerovati, sve mi se ostvarilo. Sve osim – pincete. No, krenimo redom.

INTIMNO ISKUSTVO

Oni stariji od nas, čitaj: naše majke, drže kako je porod intimno iskustvo o kome se ne bi trebalo toliko razgovarati, a kamo li, dobri moj Bože, pisati za šire mase. Nije tako! Porod je najnormalnija stvar na svijetu. A vjerujte – ako postoji veći hipohondar od mene na svijetu taj je rekorder, ja se bojim i ogrebenog koljena, no porodu sam pristupila opušteno, s teorijom – ako su mogle milijarde žena prije mene roditi svoje dijete – mogu i ja.
Imala sam sreću što je trudnoća bila, kako bi svaki put na kontrolnom pregledu rekao moj ginekolog, “za promjenu – zdrava i normalna”. Dvanaest dana prije očekivanog termina poroda gledala sam Dnevnik. Netko se pri tom iznervira, netko se dobro nasmije, netko, pak, pusti suzu, ja – dobijem trudove! E, stvarno su me zatekli! Malo sam se izležavala, malo sam šetala po sobi, a onda sam svježe otuširana i psihički spremna obavijestila Zakonitog kako je vrijeme da se krene… U ponoć 24-og dana veljače stupih ponovno na “teritorij” splitskog rodilišta. Opremiše me odmah fatalnom ružičastom spavačicom i poslaše na pregled. Primila me dr. Indira Kosović. Opterećena prijašnjim iskustvom očekivala sam rutinski pregled, bez razgovora, grub i, dozvolite, nehuman. O, kako sam pogriješila! Dr. Kosović može biti na ponos splitskoj bolnici i svojem odjelu. Odavno ne sretoh ljubaznije i draže stvorenje. Doznah tako da sam, ginekološkim žargonom, šest centimetara otvorena i da ću uskoro postati majka. Nije bilo vremena za klistir, na moju veliku radost, no za obred brijanja – uvijek ima vremena. Sjećate se Velog mista i Borisa Dvornika kako oštri svoju britvu o kožni remen? Upravo takva britva je još uvijek u uporabi u našoj rađaoni. To me nemalo iznenadilo, jer su dvije godine prije koristili brijače za jednokratnu uporabu. Netko, izgleda, ide naprijed, a netko, pak, natrag…

SEKS I GRAD

A, onda, laganim korakom u boks broj 2. Mala prostorija, ginekološki krevet, Ctg uređaj i stolić u uglu, nda, pomislih, divan prostor za dolazak na svijet… Primalja, kod nas poznatija kao – babica, što je tu noć “tukla” dežurstvo bila je Dragana Čudina. Prognozirala mi je kako ću u dva sata već vidjeti svoje dijete, to me odmah utješilo i još više opustilo da sam zamolila mogu li ponijeti sa sobom knjigu, za “ubiti” vrijeme. Nasmiješeno mi je rekla kako smijem ponijeti knjigu, ali kako ona čisto sumnja da ću se načitati… Imala je pravo. Šesnaest stranica poslije odbacih “Seks i grad”, jer su mi misli bile na posve drugim sferama. No, barem se možemo hvaliti kako je Candice Bushnell bila u ST rodilištu i to ne bilo gdje već u samoj rađaoni. Osjećala sam kako se trudovi intenziviraju i kako se bliži, narodski rečeno, kulmin. Rekoh Dragani, koja je cijelo vrijeme kontrolirala kako se osjećam i kako mi je, ovoga puta uistinu nisam bila sama kao 2000. godine, kako imam nagon za tiskanjem… Svaka će me žena, koja je rodila, shvatiti, u tom trenutku ti se baš svašta mota po glavi, meni se tako motalo ovo – “Joj, unerediti ću vam se po stolu”, promucah, a Dragana s osmjehom odgovori:
“Samo naprijed, draga, sve je to prirodno.”
“Da, ali je li civilizirano”, procijedih.
“Sve što je civilizirano, nije nužno i prirodno”, opet će Dragana, opuštajući me svojim riječima i dodajući kako nije vrijeme za strah.
I uistinu bijaše tako. Pregledala me, pozvala liječnicu i dvije sestre (sad mi je krivo što i njih nisam pitala za ime!). Dva truda i beba je vani, reče, već joj vidim kosicu! Ne znam koliko je žena doživjelo iskustvo bezbolnog izgona bebe, ali ja sam među njima! Ta dva (uistinu – dva!) truda nisam ni osjetila, a Bruno je već bio vani i derao se iz petnih žila! Bio je jedan sat i 20 minuta, što je navelo Draganu da prokomentira kako je u svojoj procjeni pogriješila za punih 40 minuta!

SREĆA ILI?

Trenutak prije samog izgona upitah babicu mogu li ikako izbjeći epiziotomiju, rez međice, odgovor je bio “Naravno!”. Izmasirala mi je međicu, što nije bilo baš ugodno, ali je definitivno ugodnije od onih sedam dana poslije poroda sa šavovima! I dan po porodu dojila sam svojeg sina prekriženih nogu, sjedeći na krevetu, tako da me bilo doslovno sram pred ženama koje su po okolnim krevetima jaukale i hodale kao da im je amputirana noga… Nema višeg, ni svetijeg osjećaja na svijetu nego li onog koji te pogodi poput malja kada ugledaš svoje tek rođeno dijete. Upravo zbog tog osjećaja je grijeh ne dozvoliti ocu da prisustvuje porodu. A to je u ST rodilištu čisti “science fiction”. Dakle, u trenutku dok gledaš svoju bebicu svi bolovi, doslovno, nestanu kao rukom odneseni. Moj je dječak potom odnesen na svoje prvo kupanje i odijevanje, pokazaše mi ga još jednom, a mene “odvezoše” u predrađaonu na dvosatno promatranje. Iskoristih to vrijeme za slanje par stotina SMS-ova, premda je bila duboka noć željela sam da cijeli svijet zna kako je Bruno došao među nas.
Nakon toga otpremljena sam na Odjel babinjača, soba broj 32. Tri kreveta – zauzeta, meni je dodijeljena nosiljka. Trudili se ljudi improvizirati krevet, nije im baš pošlo od ruke. No, onako napumpanoj adrenalinom nije mi smetalo ležati deset centimetara od poda na tvrdom komadu željeza, od spavanja ionako nije bilo ni “s”!
Zajedno sa suncem u sobu je ušetala i medicinska sestra, vrijeme je za mjerenje temperature. Pet termometara na pedeset žena! Jeste li takvo što ikada čuli?! Naravno, spretna kakva jesam – uspjela sam slomiti velevrijedni uređaj. Obećah sebi da ću po izlasku iz KB Split uložiti 20 cijelih kuna (koliko stoji najobičniji) i donirati im toplomjer! Srećom jedna od rodilja je taj dan odlazila kući, pa sam naslijedila njen krevet, a i – kućnu haljinu. Ni njih u KB-u nema! Sobu dijelih sa Iris i Katarinom, ponosnim mamama Marka i Bezimene, i kako to obično biva – ćakulom ubijasmo dosadu. A mame ko mame samo o bebama znaju pričati. Dijelili smo iskustva, a i neznanje sa Marijom, Josipom, Marijanom, Dinom, Suzanom, Janom i Ružicom, tješile se i smijale zajedno.

LEGENDARNA PINCETA

Sobe za rodilje su staklom odijeljene od soba za bebe, tako da vam je djetešce cijeli dan “na oku”. Ugodno me iznenadio zaokret u ponašanju medicinskih sestara, svim se silama trude promovirati dojenje, tako da ti donesu bebu čim zaplače, što prije dvije godine nije bio slučaj. Tada su se strogo držale rasporeda dojenja: u 6, u 9, u 12, u 16, u 19, u 21 sat i u ponoć bi donosile djecu, a ova su u međuvremenu plakala i drečala na sav glas, a mame s druge strane stakla su bile bespomoćne. Sada to više nije tako! Jedino neugodno što mi se dogodilo za vrijeme mojeg šestodnevnog boravka u bolnici bio je ulomak razgovora dviju sestara u sobi za bebe. Kako sam sjedila uz samu stjenku – čula sam ih kako razgovaraju. Tema je bila moja malenkost i Bruno. Dakle, Bruno plače, a crvenokosa, mlada sestra mu želi dati bočicu s formulom, druga sestra joj veli kako ja odbijam nadohranu, jer imam dovoljno svojeg mlijeka. Crvenokosa je moje odbijanje shvatila kao osobnu uvredu i prokomentirala to riječima:
“Ma, može ona imat i šest litara mlika, ali taj mali je gladan!”
Dakle, “ona” ima svoje ime i prezime, nalazi se ponosno na vrhu ove stranice, “Mali” je, hvala na pitanju, mjesec dana poslije beba koja je narasla punih pet centimetara i ima kilogram više od svoje porođajne težine. Očigledno mu je dostatno onih šest litara… Dojilje su izuzetno osjetljive na svoj “zadatak”, trebali bi paziti kako i što o tome govorite pred njima, i, da, staklo nije zvučna izolacija, dapače…
Svakodnevicu u bolnici “razbija” jutarnja liječnička vizita. To je rodiljama prilika da čuju od stručne osobe, a ne samo supatnica iz sobe, kako će im uskoro biti bolje i kako je bol prolazna. To se, naravno, ne događa. Liječnik samo promaršira od kreveta do kreveta, sestra ispred njega podiže fatalnom pincetom uloške, on baci pogled, bez riječi i to je to. “Dobro jutro!” pri ulasku u sobu možete dobiti samo ukoliko sami to kažete na sav glas. Moje iskustvo? Mhm, osjećala sam se ko objekt, nikako kao ljudsko biće, grozno. Summa summarum – jelo je odlično, koliko god vam drugi pričali da nije, mnogi tako ne jedu ni kod kuće, spremačice se trude svim silama održati higijenu na visini, rodilje im, žao mi je što to moram reći, u tome ne pomažu, sestre su ljubazne, kada presvlače i kupaju bebe ponašaju se kao da su im to rođena djeca, ljube ih, maze, tepaju, to mamama puno znači, a smještaj?
Ništa, drage moje, moramo se strpiti i pričekati novo rodilište koje nam obećavaju već godinama…
Do susreta u nekim ljepšim, modernijim i ljudskijim prostorima – pozdravljam vas i ljubim sve vaše rođene i nerođene bebe.

SAVJET LIJEČNICIMA I MEDICINSKIM SESTRAMA

> Recite “Dobar dan!” i kad Vam nije dobar
> Nasmiješite se rodilji, Vas ništa ne košta, a njoj je drago
> Kada govorite o nekoj pacijentici, a ona je pred Vama – nemojte ju ignorirati, premda možda ne razumije medicinsku terminologiju rado će saslušati sve što joj imate reći
> Nakon pregleda djeteta pedijatar bi obavezno trebao doći mami u sobu i u par riječi joj objasniti što se zbiva s bebom
> Uvijek gledajte pacijenticu u oči

SAVJET RODILJAMA

> Ne bacajte uloške u zahodsku školjku
> Ne bacajte uloške u tuš kabinu
> Ne bacajte uloške na pod
> Ulošci se bacaju u za to predviđenu kantu
> Premda niste kod kuće – povucite vodu u WC-u
> Ruke se brišu o papirnate maramice, ne o zid

Jagoda Bonačić

prosinac 12, 2007/in Iskustva /by klubtrudnica

PRIČA S PORODA U PRISUSTVU PARTNERA ILI KAKO SMO ZAJEDNO RODILI Jagoda

Priča započinje dan poslije predviđenog mi porodnog termina. Dakle, dana 20.01.2005. ujutro oko 5:30 sati iz sna me prenio neobičan pokret u trbuhu, to bih opisala kao da me beba u trbuhu snažno udarila rukicom u smjeru ušća maternice. I prije sam osjećala snažne pokrete u trbuhu ali ovaj je bio različit, kao da je tim pokretom beba željela reći da bi ona konačno izašla vani. Nedugo nakon toga osjetila sam lagano stezanje u donjem dijelu trbuha za koje nisam bila sigurna da su trudovi ali kad se nekoliko puta ponovilo u razmacima od 15-20 minuta bila sam sve sigurnija da je to to. Nakon 5-6 takvih stezanja osjetila sam jedan lagani “plop” kojim je pukao vodenjak i polagano počela curiti voda, a provjerom stanja u WC-u potvrdilo se da voda zaista curi i da je izašao i sluzavi čep kao manja količina sluzi i sukrvice. Dakle kod mene su se svi simptomi skorog poroda javili gotovo istovremeno i baš sam im zahvalna jer sam nedvojbeno mogla ustanoviti daje počelo. Nije me uhvatila panika, ali sam se ipak od uzbuđenja počela tresti pa sam se vratila u krevet i zamotana u deku čekala da se malo smirim.

U rodilište smo došli negdje oko 10:00. Na prvom pregledu ustanovljeno je da sam otvorena 2,5 cm što mi se činilo odličnim s obzirom da su trudovi koji su do toga doveli bili beznačajno bolni. Tu sam odmah izrazila i svoju želju za epiduralnom anestezijom na što mi je odgovoreno da će anesteziolog biti pozvan. Dobila sam i klizmu i moram reći da, suprotno očekivanju, to uopće nije bilo neugodno. Jedna je moja prijateljica uz smijeh konstatirala da se ona, nakon dugotrajnih problema sa stolicom u trudnoći, spasila kad su joj dali klizmu. Dok sam čekala da klizma počne djelovati, šetala sam ispred WC-a i odgovaralo mi je stajati na nogama, nekako sam instinktivno znala da je taj položaj dobar za napredovanje otvaranja i odugovlačila sam odlazak u boks koliko god sam mogla. Dok sam tako šetala nisam osjećala skoro nikakve bolove, a trudova je valjda ipak bilo jer je idući pregled pokazao da sam se otvorila za još jedan cm, dakle tad ih je bilo 3,5.

Muž me doveo u rodilište i zatim otišao jer nije bilo potrebe da bude sa mnom u vrijeme pripreme za porod, a vratio se na moj poziv kad sam se smjestila u boks. Moj se “partner za rađanje” dakle pojavio negdje oko 12:30 i na moje iznenađenje iz svoje torbe izvukao fotoaparat.

U boksu sam stajanje zamijenila ležanjem i ubrzo počela osjećati stezanje u donjem dijelu trbuha koje je postajalo sve jače i sve učestalije. Muž me svaki put kad bi trud započeo podsjećao da ga prodišem, a kad bi trud prestao podsjećao me da se pokušam opustiti. Bodrio me govoreći kako mi baš dobro ide. To mi je zaista pomagalo. U početku sam disala duboko no kako su trudovi postajali jači odgovaralo mi je disati sve brže i pliće da bi na kraju vrlo glasno i vrlo brzo dahtala. Koncentrirajući se na disanje i opuštanje vrlo sam se uspješno nosila s mojim prirodnim trudovima. Ležala sam na lijevom boku koji mi je i u trudnoći bio najugodniji položaj, a instinktivno sam sebi olakšavala bol na način da sam samu sebe masirala, desnom rukom dno leđa i istovremeno lijevom rukom donji dio trbuha zbog čega mi je nekoliko puta spao CTG uređaj. Muž mi je pomogao da ga ponovo namjestim. Pokušao mi je on masirati leđa, ali ja sam bolje osjećala koji dio treba masirati pa sam radije to radila sama. Bilo mi je važno da me on cijelo vrijeme obavještava o otkucajima srca djeteta, oni su bili unutar očekivanog intervala i to me smirivalo.

Kako je vrijeme odmicalo i trudovi bivali sve žešći ja sam sve više uranjala u neki svoj unutrašnji svijet gubeći vezu sa stvarnošću. Negdje sam ranije pročitala da je priroda priskočila u pomoć ženi u trudovima na način da žena ima osjećaj bržeg protjecanja vremena. Ja sam to zaista doživjela, minute su letjele i sada kad se toga prisjećam prizori se u mom sjećanju izmjenjuju kao na ubrzanoj video snimci. Tako je doletjelo nekih 16 sati kad se odnekud stvorio liječnik i obavijestio me da je anesteziolog zauzet na nekom drugom odjelu i da neću moći dobiti epiduralnu. Isto je tako konstatirao da je kasno da mi daju nešto za smirenje bolova jer bi to ošamutilo dijete. “Imat ćete dakle priliku osjetiti sve čari prirodnog poroda!” reče on. To mi se učinilo kao jako crn humor, ali danas mi je drago što sam zaista doživjela porod bez ikakvog sredstva protiv bolova i mogu reći da to i nije tako strašno kako sam zamišljala. Bolovi koji prate porod su toliko svrsishodni da ih nije baš umjesno ni nazivati bolovima, prije bi ih se moglo opisati kao intenzivan rad mišića.

Došao je i trenutak da me priključe na drip i to mi se uopće nije sviđalo. Znala sam da će drip ubrzati cijeli proces ali i da će trudovi postati teže podnošljivi. Meni su se moji prirodni trudovi činili dosta učinkoviti, otvarala sam se, a i dobro se nosila s njima uz pomoć disanja i relaksacije. Da sam mogla birati odbila bih drip bez obzira koliko bi porod tada potrajao. Faktor vremena mi nije ništa značio, puno mi je važnije bilo što lakše proći kroz svaki pojedini trud. Drip je djelovao skoro trenutno i odmah se primijetila razlika, stezanja su postala vrlo jaka, a pauze između njih vrlo kratke. Sad sam se već počela ritati nogama i rukama. U jednom trenutku sam se sa lijevog boka zamalo izdigla u klečeći položaj i činilo mi se da bih u tom položaju lakše prolazila kroz trudove. Očigledno je to položaj koji bi instinktivno izabrala za rađanje da sam mogla birati.

Moj je dragi za vrijeme jednog snažnog truda rekao da mu slobodno mogu zalijepiti “pest” ako će mi tako biti lakše što je valjda pokupio iz nekog sladunjavog američkog filma. Bila sam mu zahvalna što unosi humor u cijelu tu situaciju, tako smo održavali moral na visokoj razini.

Nakon nekoliko vrlo snažnih trudova odjednom me spopao najsnažniji od svih nagona koje sam do tada osjetila, nagon za tiskanjem. Nisam mu mogla odoljeti pa sam jednom jako tisnula još uvijek ležeći na boku, bilo je veliko olakšanje prepustiti se tom nagonu. Sestre su mi tada rekle da legnem na leđa i stavim noge na držače jer se očigledno približio trenutak izgona, a kad me u tom položaju pogodio idući trud praćen ponovo nagonom za tiskanje bilo je puno nelagodnije nego dok sam ležala na boku. Mislim da sam baš tada počela ispuštati zvukove koji su sličili na glasno stenjanje ili režanje. Nije mi bila namjera ispuštati krikove znajući da osoblje to ne voli, ali potreba da zavičem je došla spontano i nisam je mogla suspregnuti. Svi oko mene pokušali su me uvjeriti da vikanjem samo trošim snagu i da se usredotočim na tiskanje, ujedno su mi objašnjavali kako pravilno tiskati. Ja sam procvilila “Ajme nemojte se ljutit, tako mi je došlo!”. Nisu se ljutili, štoviše, ohrabrili su me pohvalom da sam odlična. Što se tiskanja tiče, unatoč tome što sam teoretski jako dobro znala kako se pravilno tiska napravila sam klasičnu grešku, umjesto u trbuh tiskala sam sebi u glavu. Zato su mi popucale kapilare u očima što sam kao suvenir nosila idućih 20-tak dana, blago podsjećajući na vampira.

U meni neugodnom položaju na leđima počeli su mi se grčiti nožni mišići i tu je suprug odigrao značajnu ulogu masirajući mi dijelove noge pogođene neugodnim grčenjem.

Kako je moje tiskanje bilo neučinkovito, liječnik i jedna sestra su mi u dva truda nalegli na trbuh, mališan je prvo provirio glavom, pa se malo vratio natrag, pa je u idućem trudu izašla glavica, čula sam uzbuđene povike da ćemo u idućem trudu roditi i tako je i bilo, uz još malo napinjanja rodio se naš dječačić. Vidjela sam ga dole niže od sebe, s lijeve strane moje lijeve noge, bio je potpuno modar i mlatarao je ručicama po zraku. Ranije sam mislila da ću se u tom trenutku sigurno rasplakati ali nisam, bila sam skroz normalna i pribrana. Sretnom tatici je sestra primalja predložila da dođe presjeći pupčanu vrpcu što je on s osmjehom prihvatio. Ma on je zapravo cijelo naše zajedničko rađanje odradio s osmjehom i s nekom spretnošću kao da to radi svaki dan. Onako odjeven u zeleno izgledao mi je kao dio liječničko-primaljskog tima. Bio je naprosto dorastao situaciji i taj je osjećaj da je sve pod kontrolom prenosio i na mene. Dok smo se u zadnjim mjesecima trudnoće psihički pripremali za zajednički porod ja sam mu više puta napominjala da za vrijeme poroda sjedi negdje po strani i da nikako ne zalazi tamo gdje su mi noge da mu od neugodnog prizora slučajno ne bi pozlilo. Međutim, kad su ga pozvali da presječe vrpcu on je bez problema odšetao u područje mojih nogu i to se činilo sasvim prirodno u tim trenucima. Ujedno me i obavijestio kojeg je spola dijete jer spol nismo unaprijed znali. Bolje rečeno nije nam nitko potvrdio slutnju da se radi o dečkiću koju sam ja imala od dana kad sam saznala da sam trudna.

Uskoro su mi mog mališana dali na ruke umotanog u nekakvu bijelu plahticu. Nije plakao, štoviše, bio je nekako posve spokojan i neopisivo sladak. Žmirkao je jer mu je jako neonsko svjetlo tuklo u oči pa sam mu ja rukom zaklonila oči od svjetla. Tada me pogledao ravno u oči. Ništa tako milo i nježno u životu nisam vidjela što bi se moglo usporediti sa tim pogledom tek rođenog i to još mog djeteta. Osjećala sam se beskrajno ponosno što sam donijela na svijet jedno novo biće. Osjećala sam veliku zahvalnost prema sestrama i liječniku koji su mi pomogli u tom važnom trenutku. I što je najzanimljivije osjećala sam se fizički sasvim dobro i psihički sasvim pribrano. Očekivala sam da ću biti fizički iscrpljena i da ću psihički biti u nekom posebnom stanju pojačane sentimentalnosti, da ću se sigurno rasplakati kao što sam se rasplakala gledajući porod na video kazeti. Međutim, bila sam skroz normalna, raznježena i preplavljena jednim novim i dotad nepoznatim osjećajem ali bez euforije, ponosna na sebe što sam eto konačno odradila taj važni zadatak. Kada sam tjedan dana prije poroda otišla na pregled liječnik mi je rekao da je porod fiziološki proces kojega se ne treba bojati. Tada sam pomislila da on kao muškarac ne može zapravo znati kakav je osjećaj rađati. Sada se u potpunosti slažem s njim jer sam zaista doživjela porod kao jedan fiziološki proces kojemu se naprosto treba prepustiti. Njime upravlja snažna i inteligentna prirodna sila s kojom treba surađivati primjenjujući tehnike disanja, relaksacije i pravilnog tiskanja i kad sve ide svojim tokom nema mjesta strahu i panici. Istina, trudovi nisu baš ugodni, ali bol odnosno osjećaj stezanja koji trudovi proizvode ima svoju svrhu i ta se bol zaista zaboravlja onog trenutka kad ona prestane.

Od trenutka kad sam osjetila prve trudove do trenutka rođenja mog mališana prošlo je točno 12 sati što mi se ne čini dugo za prvorotkinju sa više od 30 godina. Muža su zamolili da napusti rađaonu čim je presjekao vrpcu i slikao se sa nas dvoje. A ja sam sa strepnjom očekivala šivanje za koje bih mogla reći da mi je bilo neugodnije od svega onog što mu je prethodilo. Onaj osjećaj brzog protjecanja vremena koji je trajao za vrijeme trudova iznenada se izgubio, štoviše, sad mi se činilo da je vrijeme stalo.

Moje iskustvo sa splitskim rodilištem kao ustanovom je vrlo pozitivno. Prema sestrama i liječnicima u rađaoni osjećam beskrajnu zahvalnost što su mi pomagali u jednoj tako delikatnoj situaciji kao što je porod. Svi su bili ljubazni i vrlo profesionalni pa sam osjećala da se nalazim u sigurnim rukama. Niti jednog važnog trenutka nisam ostala sama, čak me iznenadilo koliko ih je puno bilo oko mene. Poslije na odjelu babinjača sve su mi se sestre doimale simpatične i spremne pomoći oko svega što bi ih zamolila.

Zanimljivo je kako sam se osjećala u danima neposredno poslije poroda. U knjigama i časopisima sam čitala o poslije-porođajnoj depresiji i plašila me pomisao o upadanju u neko takvo stanje. Međutim, dogodilo mi se da sam upala u stanje sasvim suprotno od depresije. Nazvala bih to nekakvom majčinskom euforijom pod utjecajem koje mi se sve činilo lijepim. Čak mi se, zamislite, i bolnička soba činila lijepom. Sobe su na južnoj strani i za vedrih dana su okupane suncem, a kroz prozor se u daljini vidi more. To me bacalo u nekakvo pjesničko raspoloženje, dolazilo mi je da zapjevam (što sam par puta i učinila) ili da napišem poneki stih. Izgleda da sam pod utjecajem hormona malo “makla”, ha, ha. U tim danima me naravno boljela rana od epiziotomije, ali kad bi mi doveli dijete mogla sam ignorirati bol i izvoditi neke pokrete tijelom koje sam inače izbjegavala. Blizina mog sina djelovala je poput analgetika, a sličnu sam pojavu primijetila i kod drugih mama.

Završila bih s konstatacijom da je meni porod bio pretežno lijepo iskustvo unatoč tome što ima i svoju mukotrpnu stranu. Mislim da se žene trebaju osjećati sretnima što su izravno uključene u misterij stvaranja novog života. Sudjelujući u porodu muškarci imaju priliku dijeliti taj misterij sa svojim ženama. Zajedničko sudjelovanje u jednom tako važnom, uzbudljivom i radosnom događaju zbližava na poseban način.

Archive for month: prosinac, 2007