Archive for month: listopad, 2009

 

 

koliko je važno sačuvati međicu????

---

 

 

Zamislite prirodan porod bez kirurškog rezanja i bez spontanog pucanja međice?

Pitate se je li to uopće moguće?

Pitate se koliko je to uopće važno, kad su svi koje znate preživili i s urezanom međicom?

U TEKSTU KOJI SLIJEDI ČINJENICAMA  IZ RAZNE LITERATURE, A NA TEMELJU VLASTITOG ISKUSTVA ŽELIM VAS UVJERITI DA JE BORBA ZA SAČUVANU MEĐICU OD IZUZETNE VAŽNOSTI ZA VAŠ POSTPORODNI OPORAVAK  I DOBAR POČETAK  DOJENJA KOJI TREBA VAŠE DIJETE.

Još i danas duboko ukorijenjen i teško promjenjiv mit glasi : “Ako vas ne zarežemo tako ćete popucati da će vas jedva moći zašiti!”

Harrison ovaj mit razbija na slikovit način: “Pokušajte razmišljati o epiziotomiji ovako: ako držite komad tkanine i rastežete ga, s namjerom da ga potrgate na dva dijela, znate i sami koliki otpor stvara sama tkanina, i rijetko će puknuti. Ali ako napravite mali rez u sredini, rastezanjem ćete lako postići cilj. Epiziotomija je jednaka tome, tako da ponekad dolazi čak i do rascjepa rektuma. Liječnici još uvijek raspravljaju o tome da li je taj “jasan” kirurški rez lakše tretirati, nasuprot puknuću koje nastaje bez rezanja. Moje iskustvo jest da je ta mala napuknuća koja se događaju bez epiziotomije lakše zašiti i manje su bolna za ženu. Epiziotomija, jednom napravljena i “zakrpana”, mnogo je lošija i izvor je mnogo veće boli razdoblju poslije poroda.” (Harrisnon 1982)

Dokument o prirodnom porodu WHO spominje tri stupnja spontanih napuknuća međice:

1. stupanj je minimalno napuknuće međice, tj. tkiva i nije potrebno nikakvo posebno tretiranje osim dobre higijene;

2. stupanj napuknuća – obično se lako zašije pod lokalnim anestetikom, u pravilu zarašćuje brzo i bez posljedica;

3. stupanj napuknuća – mogu imati ozbiljne posljedice, zato bi ih trebao šivati opstetričar u opremljenoj bolnici, ali takva spontana napuknuća se javljaju vrlo rijetko (0,4 posto).

Upitajmo se može li to biti opravdanje za gotovo 90% epiziotomiranih žena kod nas.

 

Kako ne popucati? Danas se kao najvažnije ističu dvije stvari:

POLOŽAJ TIJEKOM FAZE TISKANJA

Položaj koji žena zauzima kod izgona je prema mnogim autorima koji se bave porodom najbitniji faktor u sprečavanju oštećenja međice.

Popularan ležeći položaj na leđima, koji je standard u bolnicama, je nagori mogući položaj za porod. Ne samo da je pri njemu otvor zdjelice manji, nego je i tkivo neprirodno rastegnuto. Stavljanjem ženinih nogu u stremene, zapravo dolazi do još neprirodnijeg rastezanja vaginalnog tkiva. Zatim, kako su noge potisnute unatrag, tkivo postaje krajnje napeto. Kada babica primijeti da je međica “pobijelila”, što znači da je na granici da popuca, sigurno će vam reći da prestanete tiskati, ili će primijeniti kontra pritisak na tom području, kojim se štiti međica. Nasuprot tome, liječnik obstetričar će vjerojatno misliti kako će kasnije zašiti ranu, pa će vam govoriti da samo nastavite tiskati. (M. Wagner;Pursuing the Birth Machine:The Search for Appropriate Birth Technology; Australia 1994)

Ležanje na boku sa podignutom jednom nogom je dobro ako imate problema s krvnim tlakom i ako ste umorni.

Klečeći položaj npr. kraj kreveta, podupirući gornji dio tijela, oslobađa vas bolova u leđima. Kada ste “na sve četiri” trbuh vam je okrenut prema dolje, klečite na koljenima i oslanjate se rukama o pod. Taj položaj ima prednost zbog sile teže i također olakšava bol u leđima.

Čučeći položaj također ima svojih prednosti jer omogućava maksimalan pritisak s unutarnje strane zdjelice, dok istovremeno dovodi do najmanjeg mišićnog naprezanja koji je potreban da “progura” novorođenče kroz porođajni kanal. Da li ste ikad razmišljali zašto treba toliko vremena da bi beba prošla kroz prostor koji je samo nekoliko centimetara dug? U čučećem položaju otvor zdjelice se povećava za 30 % i stvara više prostora za prolaz novorođenčeta nego kada niste u tom položaju. Međica ostaje opuštena pa je oštećenje najmanje.U čučećem položaju ste najviše otvorene, sposobnost vašeg tijela da tiska je maksimalna, potaknuta je pravilna rotacija glave djeteta i njegov izgon, a vaša trtična kost nije na putu.

Najlakši i najudobniji način da se postavite u taj položaj je ako imate pomoć partnera. Partner sjedne na stolac i raširi noge pomažući ženi da čučne između njih. Ona se naslanja nadlakticama na njegove noge, a može se i potpuno osloniti leđima na njega. Možete se i samostalno čučeći osloniti i na krevet, ako vam je tako udobnije. Ako planirate koristiti ovaj položaj s partnerom, bilo bi dobro da ga izvježbate, da bi se navikli na taj osjećaj.

KONTROLIRANO TISKANJE

Drugo porođajno doba ili faza izgona traje normalno od nekoliko minuta do 3 sata. Vjerovali ili ne tek nakon 3 sata  smatra se da je porod produžen i potrebno je medicinsko intervenirati.????? U našim rodilištima ova faza najčešće traje tek u minutama i gotovo uvijek se koriste pritisak na trbuh i epiziotomija za dovršenje poroda.  Alternative za intervenciju jesu strpljenje i upornost. Ako beba dobro podnosi trudove i žena može i dalje učinkovito tiskati, nema potrebe za intervencijom. Promjena položaja ili kretanje obično pomažu, kao i smanjivanje boli lijekovima. Razlozi za intervenciju su: patnja ploda, iscrpljenost rodilje, lijekovi koji smanjuju sposobnost rodilje da tiska.

Evo nekoliko savjeta iskusnih primalja:

Za vrijeme 2. porođajnog doba potrebno je tiskati samo 5-7 sekundi u komadu, dok glavica polako izlazi. Pokušajte izbjegavati “jako” tiskanje od oko 10 sekundi i sa zadržavanjem zraka. Kada glavica jednom prođe kroz zdjelicu, ona počinje rastezati međicu i samo to tkivo zadržava dijete od izlaska. U tom trenutku je potrebno zaštiti međicu kontrolom tiskanja i , ako je potrebno, pritiskom ruke iskusne babice na perineum, a ne dozvoliti pucanje tkiva zbog žurbe ili nemarnosti pomagača.

Kada osjetite da vas jako peče (“ring of fire”), nastojte ne tiskati nekoliko trudova. Radije dišite tada nego da tiskate. Najveći uzrok pucanja međice jeste prebrzi izlazak djeteta, koji joj ne dozvoljava da se dovoljno raširi. U tom trenutku ćete osjetiti jaku želju za istiskivanjem djeteta, ali to je pravo vrijeme da prestanete tiskati ili ulagati bilo kakvo voljno naprezanje uz naprezanja same maternice. Pustite da maternica sama napravi posao i izgura dijete. Na taj način dajete potrebno vrijeme okolnom tkivu da se restegne oko glavice i da vi prođete bez ogrebotine. Produžavanjem faze nepotrebnog tiskanja može doći do pucanja, nasuprot produžavanju faze samog izlaska, tj. rođenja, što ce prije zaštititi međicu nego joj naškoditi. (Elizabeth Bruce; Getting through Labor and Delivery in One Piece; Issue 104, January/February 2001)

Ne gubite samopouzdanje i vjerujte u sposobnost svojega tijela, koje je hranilo, čuvalo i stvaralo novo biće, da ga sa istom sigurnošću i donese na ovaj svijet. (Christiane Northrup; Women’s Bodies, Women’s Wisdom; New York:Bantam, 1998)

Taj naizgled mali rez zatezati i boliti će vas još danima poslije poroda i onemogućavati vam normalno kretanje, a neke žene osjećati će povremeno bolove i poteškoće vezane za ožiljak još mjesecima.

Porod bez epiziotomije skraćuje fizički oporavak na minimum, omogućuje vam nesmetano, bezbolno kretanje i zauzimanje različitih položaja već dan poslije poroda, a sve to čini vas spremnijom da se uhvatite ukoštac s problemima dojenja koje iziskuje upornost, strpljivost i stanovite količine novih boli da biste vi i vaša beba uspijeli.