Ana Plazibat

Moje najneugodnije iskustvo iz rodilišta vezano je uz činjenicu da je moja beba imala novorođenačku žuticu. Kako sam dobro upućena u razloge nastajanja žutice, nisam se ni najmanje plašila za njenu dobrobit. Svaki dan liječili su je fototerapijom, ali najstrašnije mi je bilo kad sam treći dan po porodu otpuštena kući, a moja curica zadržana je u rodilištu bez mogućnosti da je vidim, a kamoli dojim.

Jedine upute koje sam dobila (od pedijatrice!) su bile da se izdajam i mlijeko bacam, kako bih ga sačuvala za dan kad će beba biti otpuštena kući. Dobila sam telefonski broj na koji se mogu informirati o stanju djeteta i to je bilo sve. Nasreću, beba je već sutradan otpuštena iz bolnice i ja sam jedva dočekala da je uzmem u naručje. Taj jedan dan bez nje, dok sam mogla samo zamišljati kako plače u svom krevetiću (a na njenoj ceduljici s imenom stoji napomena “bez majke”, isto kao da ja ne postojim),moje je zbilja najstrašnije iskustvo iz splitskog rodilišta. Budući da sam posljednjih 6 tjedana trudnoće provela u bolnici, dobro znam kakvi su uvjeti rada, ali ni pod koju cijenu ne mogu naći opravdanje za takvo okrutno i prisilno odvajanje mame i bebe, bez ikakvih medicinski opravdanih indikacija.