O nama

Priča o ” Klubu” počinje 2002.g kada se na zahtjev trudnica, a zahvaljujući entuzijazmu nekoliko stručnjaka sa područja perinatalne medicine počinju održavati predavanja ginekologa, psihologa, pedijatra, fizioterapeuta… Predavanja i radionice u Klubu pokazali su se kao izvrstan način da budući roditelji kroz razgovor sa stručnjacima izvan strogih okvira zdravstvenih ustanova i neopterećeni odnosom liječnik-pacijent, riješe sve dvojbe i strahove po pitanju trudnoće, poroda i novorođenčeta.

Prve dvije godine su osnivači udruge djelovali kao podružnica “Kluba trudnica Sveti Duh” u Zagrebu. Zbog naraslog broja članova i aktivnosti članovi podružnice donose odluku o osamostaljivanju, pa je  Udruga “Klub trudnica i roditelja Split” osnovana početkom 2004. kao neprofitna, nevladina udruga.

Misija je udruge humanizacija poroda, promicanje i potpora dojenju, ostvarivanje prava na informirani izbor te stvaranje društvenog okruženja u kojem će sva djeca i roditelji imati jednaka  prava na zaštitu,potporu i edukaciju  kako bi ostvarili svoje maksimalne potencijale.

Dojenje povoljno djeluje na majke, obitelji i društvo u cjelini, a njegove dobrobiti su mnogostruke kako za dijete tako i za majku, stoga su zaštita, promicanje i potpora dojenju javno zdravstveni prioritet u svim zemljama. Hrvatski Sabor u rujnu 2012. godine usvojio je “Strategiju razvoja zdravstva od 2012.-2020. godine“, u kojem je navedena važnost unapređenja i promicanja dojenja kroz  provedbu Programa promicanja dojenja u Republici Hrvatskoj (točka 3.5.12.11), a s ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja od samog rođenja. Unatoč sada već dugogodišnjem radu na promidžbi dojenja, stopa dojenja još uvijek u Hrvatskoj nije zadovoljavajuća. Danas prema podacima iz Hrvatskog zdravstveno-statističkog ljetopisa u 2011. godini navodi se za 76,2 % dojenčadi da su hranjena isključivo majčinim mlijekom tijekom prva dva mjeseca (66,3% u 2010. godini). Poslije prva 3 mjeseca života udio dojenčadi na prirodnoj prehrani pada na 54,2%,  dok je u dobi od 6 do 11 mjeseci 14,8 %. Navedeni podaci svrstavaju nas među zemlje s najnižom stopom isključivog dojenja u Europi. Ovi podaci alarmiraju da je potrebno dodatno uložiti dodatne napore u aktivnosti koje će rezultirati povećanjem postotka isključivo dojene djece u dobi od 6 mjeseci, ali i ukupne duljine dojenja djece u Republici Hrvatskoj.

UNICEF-ovo istraživanje koje je provedeno u 22 pedijatrijske ambulante diljem Hrvatske 2007. godine dalo je poražavajuće rezultate. U Hrvatskoj 50% majki odustaje od isključivog dojenja već u prvim mjesecima djetetovog života, dulje od 3 mjeseca doji 29,6%, a tek 13,4% majki isključivo doji do 6. mjeseca djetetovog života. 50% roditelja smatra korisnim započeti s nadomjesnom hranom sa 6 mjeseci djetetovog života. Rezultati polučeni istraživanjem N. Berković govore o bitnom utjecaju sociodemografskih karakteristika majki na dojenje u Hrvatskoj. Njezino istraživanje pokazuje da u Republici Hrvatskoj starije, bolje obrazovane majke koje ne konzumiraju duhanske proizvode, češće i dulje doje svoju djecu od mlađih, slabije obrazovanih majki koje puše. Istraživanje o pretilosti djece u Hrvatskoj provedeno je na uzorku od 88 majki i pokazalo je da djeca hranjena formulom do godinu dana imaju veću težinu od isključivo dojene djece. Razdoblje trudnoće detektirano je kao idealno vrijeme za podizanje razine znanja budućih roditelja o porodnim zbivanjima, ali i stvaranje osnove za  postizanje  zaštite i promicanja dojenja. Iskustva pokazuju kako je jedina osoba s kojom majke komuniciraju u  prenatalnom periodu njihov ginekolog u primarnoj zaštiti, a koji nije u mogućnosti u potpunosti utjecati na razinu edukacije majki  zbog ograničenosti vremenom kontrolnih pregleda  i nedostupnosti velikog broja informacija.

U današnjem svijetu prebukiranom, neselektiranim informacijama budući roditelji tako često mogu naići na neprovjerene i netočne informacije, posebno na internetu, koje tako pretvaraju period trudnoće u razdoblje straha i strepnje. S obzirom na navedeno stvara se potreba postojanja interdisciplinaranog pristupa edukaciji budućih roditelja u prenatalnom periodu. U Splitsko-dalmatinskoj županiji postoje edukacije budućih roditelja, ali iskuljučivo institucionlano kroz tečaj KBC-a Split i Patronažne službe Splitsko-dalmatinske . Budući roditelji su u ovom slučaju ograničeni temama, ali i vremenom s obzirom da se navedeni tečajevi najčešće održavaju u jutarnjim terminima te ne pokrivaju sve teme koje su u UNICEF-ovim smjernicama za trudničke tečajeve propisani kao nužni. Formiranje edukacije za buduće roditelje koje se održavaju u večernjim terminima uz zastupljenost svih relavantnih tema zasigurno bi utjecalo na povećanje broja educiranih budućih roditelja. Posebno je važno navesti kako ovakav oblik edukacije nije obligatoran za korisnike. Upravo zbog toga smatramo kako je važno organizirati kao sadržajno, tematski, ali i periodičnim mjesečnim ponavljanjem, dostupan tečaj za trudnice. Budućim roditeljima veoma je važno pružiti mogućnost da edukaciji prisustvuju kroz cijelo razdoblje trudnoće.

Klub trudnica i roditelja Split od 2004. godine primarno provodi projekt “Znanjem do poroda bez straha” upravo namijenjen edukaciji budućih roditelja s osnovnim ciljem, a to je podignuti razinu znanja budućih roditelja i osviještenosti stručnjaka u cilju promocije i zaštite dojenja te doprinijeti podizanju razine prenatalne i postnatalne skrbi u Republici Hrvatskoj u cilju zadovoljenja smjernica Svjetske zdravstvene organizacije o povećanju broja dojene djece i prevencije pretilosti kod njih.

Brojne društvene promjene utjecale su na stvaranje novih izazovnih situacija u odnosima između roditelja i stručnjaka koji profesionalno skrbe za djecu, od najranije faze razvoja djeteta kroz različite stupnjeve odgojno-obrazovnog sustava kroz koje dijete prolazi do svoje 18. godine.

Prema znanstvenom članku: “Potpora roditeljstvu: Izazovi i mogućnosti”, Čudina Obradović, navodi se kako se tijekom povijesti mijenjalo shvaćanje važnosti djeteta i roditeljstva. U najnovije se vrijeme čini da u zapadnim društvima tradicionalan stav o poželjnosti i centralnosti djeteta u životu odraslog pojedinca donekle uzmiče pred vrijednostima individualizma, materijalizma i hedonizma, što se odražavaju u individualnoj odluci o (ne)rađanju djeteta, kao želja za slobodom odlučivanja, samopotvrđivanjem u karijeri, slobodom od materijalnih i vremenskih ograničenja, te slobodom izbora vrste radne aktivnosti i slobodnog vremena (Alwin, 1996.; Jones i Brayfield, 1997.).

Prisutnost djeteta u obitelji mijenja ponašanje i aktivnosti roditelja, izaziva snažne pozitivne ali i negativne osjećaje. Ono mijenja mišljenje, osjećaje i ponašanje roditelja, mijenja njihovu vlastitu sliku o sebi i sliku koju o njima ima okolina. Subjektivan doživljaj roditeljstva značajna je promjena u cjelokupnom identitetu pojedinca. On ima važnu ulogu u određivanju “klime djetetova razvoja” i snažan utjecaj na razvojne rezultate (Bornstein,et a1., 1998.).

Za razliku od tradicionalnog shvaćanja da se roditeljstvo može poistovjetiti s majčinstvom, suvremeni pristup roditeljstvu smatra ravnopravno roditeljsko partnerstvo.

Značajan utjecaj na stvaranje pozitivnog razvoja roditeljskih kompetencija jest obrazovanje roditelja.

Obrazovanje roditelja utječe na sve evidentniju novu narav odnosa dijete-roditelj, koja jasno ukazuje na potrebu  jačanja  roditeljskih sposobnosti kako bi spremno i odgovorno pristupili zahtjevnoj ulozi roditelja u društvu, koja očekuje od njih sve više i više kompetencija.

Prema  Konvenciji UN-a o pravima djeteta, svako dijete ima pravo na roditeljstvo koje promiče njegovu dobrobit i puni razvoj potencijala. Potreba da se društveni čimbenici bave roditeljskom skrbi proizlazi upravo iz spomenutog dokumenta koji je definirao prava djeteta, ali i odredio okvir u kojem se sagledavaju odnosi između roditelja i djece, te roditeljska i društvena odgovornost.

Odgovorno roditeljstvo nije samo odgovornost roditelja nego i društvene zajednice. Ispunjavanje roditeljskih odgovornosti u skladu s prikazanim određenjem odgovornog roditeljstva podrazumijeva da društvo preuzima svoju odgovornost za stvaranje socijalnih uvjeta za roditeljsko ponašanje u najboljem interesu djeteta – od omogućavanja roditeljske uključenosti u svakodnevni život djeteta, do osiguravanja sadržaja i resursa u zajednici pomoću kojih roditelj može osnažiti dijete. Svi ovi podaci govore o nužnosti poduzimanja različitih aktivnosti u svrhu poštivanja prava djece zajamčenih Konvencijom o pravima djece, koju je Republika Hrvatska ratificirala, kao i jačanje roditeljskih kompetencija roditelja. Potreba za provedbom kontinuiranog procesa edukacije roditelja koje Klub trudnica i roditelja Split provodi kroz projektne aktivnosti “Malih tajni roditeljstva”.

Pravo djece na sigurnost i zaštitu od svakog oblika zlostavljanja zaštićeno je UN konvencijom o pravima djeteta i Obiteljskim zakonom. Zaštita djeteta od svakog oblika nasilja posebno je  naglašena kroz Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine, Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine, Nacionalnu strategiji za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine (strateški cilj 2. Eliminacija svih oblika nasilja nad djecom), Strategiju Vijeća Europe o pravima djece (2016– 2021) (prioritetno područje 3. Život slobodan od nasilja za svu djecu) te EU Agendi za prava djeteta (pogotovo poglavlja 2.2. o zaštiti djece kada su ranjiva). Poseban rizik za rast i razvoj djece u današnje vrijeme informatizacije društva je svakako dostupnost različitih pornografskih sadržaja djeci, ali i uznemiravanje djece putem interneta.

Prema podacima istraživanja koje je proveo UNICEF u Hrvatskoj u sklopu svoje kampanje „Prekini lanac!“ (Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima, Ured UNICEF-a za Hrvatsku), 96% ispitane djece posjeduje mobitel i računalo, njih 85% ima pristup internetu od kuće te se najčešće služe internetom kako bi posjećivali stranice društvenih mreža, igrali online igrice te općenito tražili zabavne sadržaje (glazbu, filmove). Od ispitane djece, njih 5% redovito doživljava neki oblik elektroničkog nasilja, 29% doživi elektroničko nasilje 1-2 puta mjesečno, dok 66% nije nikad doživjelo elektroničko nasilje. No, interesantno je kako je, od djece koja su se izjasnila da su doživjeli elektroničko nasilje, ali da su ga i provodili, omjer podjednak. Ovi su podatci u visokoj korelaciji s doživljenim ne elektroničkim nasiljem, što govori u prilog tvrdnji da je e-nasilje samo još jedan vid ukupnoga vršnjačkog nasilja i da ga treba prevenirati zajedno sa svim drugim vrstama nasilja, jer su mu uzroci isti. Samo 2.5% djece su pod nadzorom roditelja dok kod kuće koriste Internetom, a samo 17% roditelja kaže da „kod kuće na računalu postoje filtri i posebni programi za nadzor“ (prema UNICEF, 2010.). Zabrinjavajuća je gotovo petina od ukupnog broja roditelja (17,55%) koja nikada ne pristupa internetu, što je i statistički značajno u odnosu na broj djece (6,71%) koja se ne koriste internetom (prema Unicef 2010). Imajući na umu gore navedene podatke ali i zaključke rasprave o e-nasilju među djecom:

➢  Potrebno je razviti državnu strategiju za povećanje sigurnosti djece na internetu.

➢  Potrebno je kontinuirano zagovarati kulturu osobne i zajedničke odgovornosti za sigurnost djece u elektroničkim medijima.

➢  Temu sigurnosti djece u elektroničkim medijima treba uključiti u redovni školski kurikulum te u obrazovanje učitelja i njihovo permanentno stručno usavršavanje.

➢  Razviti obrazovne programe za djecu i roditelje na nacionalnoj razini kako bi se uključila cjelokupna populacija djece i roditelja kao i konstantne upite naših članova, koji kao korisnici drugih projekata koje provodimo, a posebno onih za jačanje roditeljskih sposobnosti, o mogućnostima educiranja o nasilju nad djecom i među djecom (posebno u situacijama kad konkretno njihova djece trpe ili provode nasilje), smatramo da su ovakve aktivnosti edukacije u svrhu prevencije, ali i rad Savjetovališta u svrhu intervencije, izrazito potrebne u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Članovi smo Koordinacijskog odbora SPLIT Grad prijatelj djece,  Koordinacijskog odbora za potporu zajednice dojenju Splitsko-dalmatinske županije i Koordinacijskog odbora SOLIN Grad prijatelj djece.  

Organizirali smo više okruglih stolova na aktualne teme (Urbano planiranje prema potrebama djece, Život djece u gradu Splitu: “Kako jest, a kako bi trebalo biti?”, Porod po mjeri majke i djeteta, Roditi u Splitu nekad i sada te Mogućnosti prevencije Internet nasilja kod djece u Splitsko-dalmatinskoj županiji) i dvije izložbe fotografija na temu majčinstva i djetinjstva u gradu Splitu.

Izradili smo Analizu stanja gradskih dječjih igrališta i Analizu zadovoljstva majki koje su rodile u KBC-Split u 2009. godini, kao i Analizu zadovoljstva korisnica koje su rodile u KBC Split tijekom 2011., nakon preseljenja u novu zgradu i dobivanja statusa «Rodilište-prijatelj djeteta». Rezultati tih dvaju istraživanja su izneseni na okruglom stolu održanom u studenom 2012. godine.

Dobitnici smo srebrne medalje od strane Word breastfeeding week-a za 2009. godinu za obilježavanje tjedna dojenja u Hrvatskoj.

U listopadu 2013. godini pokrenuli smo rad prvog laičkog Savjetovališta za dojenje u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Od 2004. godine imamo organiziranu telefonsku pomoć mami edukatora, od 2015 .godine pokrenuli smo prvo Savjetovalište o e-nasilju u Gradu Splitu u partnerstvu s Društvom psihologa u Splitu.

 

Kroz gospodarsku djelatnost ostvarujemo prihod koji koristimo za potrebe financiranja udruge. Prema završnom izvještaju udruge ostvarili smo prihod 2012. god./57.299,00, 2013. god./100.108,00 kn, 2014. god./130.198,00 kn, 2015.god./146.830,00 kn, 2016. god./117.000,00 kn. Ukupno u navedenom razdoblju od 2012.-2016. godine ostvaren je prihod 551.435,00 kn .

 

U svome radu promoviramo i aktivno štitimo ljudska prava i slobode utemeljene u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka. Potičemo pojedince da učenjem i djelovanjem doprinesu promociji i poštivanju ovih prava i sloboda. Na poseban način promoviramo i međunarodne i nacionalne dokumente koji se tiču zaštite materinstva i roditeljstva općenito, zdravlja žene, promocije dojenja, zaštite prava pacijenata.

Izuzetan ulažemo u promicanje volontiranja. U naše projekte uključeni su stručnjaci različitih profila, ali i roditelji te studenti volonteri čime osiguravamo održivost i disperziju aktivnosti projekata.

artnerstvo na projektima ostvareno je s sljedećim dionicima: Grad Split, Grad Solin, Gradska knjižnica Marka Marulića-Split, Društva psihologa u Splitu, Udruga Srma, Crveni križ – Gradska organizacija Supetar, Udruga Rains, dok je suradnja ostvarena sa Udrugom roditelja  Korak po korak, PU – Splitsko dalmatinskom – odjel za prevenciju kriminaliteta, KBC-Split Klinika za ženske bolesti i porode, Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije – podružnica Sinj, Hrvatska udruga fizioterapeuta za zdravlje žene, Hrvatsko čitateljsko društvo, Dječji vrtić ustanova Cvit Mediterana-Split, D. V. Radost, D. V. Grigor Vitez, D. V. Marjan, D. V. Pavla Apostola, D. V. Kremenko, D. V. Rusulica i D. V. Cvrčak – Solin, 26 ginekoloških ordinacija u primarnoj zaštiti i 11 pedijatrijskih ordinacija u primarnoj zaštiti.

Ukoliko se želite učlaniti u Klub trudnica i roditelja Split možete pročitati naš Statut, ispuniti pristupnicu i donijeti je u naš ured na adresi R. Boškovića 28 koji je za vas otvoren svaki radni dan od 8:30 do 12:30 sati, a za informacije i predbilježbe za predavanja i radionice možete se obratiti na brojeve 021-376-721 ili 091-44-00-220.

 

DOWNLOAD STATUTA DOWNLOAD PRISTUPNICE